Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Ono u dobroj zemlji – to su oni koji Riječ zadrže i donose rod u ustrajnosti.

Subota

XXIV. tjedan kroz godinu, 17. 9. 2016.

ili: Sv. Robert Bellarmino

Svagdan

ČITANJA:
1Kor 15,35-37.42-49; Ps 56,10c-14; Lk 8,4-15

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
Robert, Lambert, Hildegarda, Kerubina

IMENDANI:
*

NAPOMENA:
zelena

Prvo čitanje:

1 Kor 15,35-37.42-49

 

Sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Reći će netko: Kako uskrsavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice — recimo — ili čega drugoga. Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno.
Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. Tako je i pisano: Prvi čovjek Adam, postade živa duša, posljednji Adam — duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek — s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 56,10c-14;

Pripjev:

Pred Bogom ću hodit u svjetlosti živih.

 

Ovo sigurno znam: Bog je za mene!
Božje obećanje slavim,
u Gospodina se uzdam i neću se bojati:
što mi može učiniti čovjek?

Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:
prinijet ću ti žrtve zahvalne,
jer si mi dušu od smrti spasio.
Ti si očuvao noge moje od pada,
da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Evanđelje:

Lk 8,4-15

 

Ono u dobroj zemlji — to su oni koji Riječ zadrže i donose rod u ustrajnosti.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme; Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori Isus u prispodobi:
»Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba? A on im reče: »Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a Ostalima u prispodobama —da gledajući ne videi slušajući ne razumiju.«
»A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu — to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje — to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji — to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.«
Riječ Gospodnja.