Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

XXXIII. tjedan kroz godinu

Subota, 25. 11. 2017.

Svagdan; ili: Sv. Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica

ČITANJA:
1Mak 6,1-13; Ps 9,2-4.6.16.19; Lk 20,27-40

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena

IMENDANI:
Katarina, Katja, Kata, Katica; Mojsije; Beatrice

Prvo čitanje:

1Mak 6, 1-13

 

Zbog zala koja sam počinio u Jeruzalemu od velike tuge umirem.

 

Čitanje Prve knjige o Makabejcima

U one dane: Kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Dočuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljačkati ga, ali nije uspio, jer su građani doznali za njegovu nakanu. Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg, te se odande morao, jako ojađen, probijati natrag u Babilon. Još dok je bio u Perziji, dođoše i javiše mu kako su poražene čete što su upale u judejsku zemlju. I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeći, jer su oni pobijeđenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jači. Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, i svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, a tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.
Kad je kralj čuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, dozva sve svoje prijatelje i reče im: »Nestalo je sna s mojih očiju, i srce mi je klonulo od jada. Zato rekoh u svom srcu: U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreće zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moći bio poštovan i ljubljen. Sad mi dolaze na pamet zla koja sam počinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuđe što se u njemu nalazilo, i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuđoj zemlji!«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 9, 2-4.6.16.19

Pripjev:

Radostan kličem zbog spasenja tvoga, Gospodine.

 

Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim,
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi,
pjevam imenu tvome, Svevišnji!

Dušmani moji natrag krenuše,
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Ti pokara pogane, pogubi bezbošca,
ime im izbrisa dovijeka.

Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,
zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu,
a siromah neće pasti u zaborav zauvijek,
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.

Evanđelje:

Lk 20, 27-40

 

Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tá svi njemu žive!«
Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Riječ Gospodnja.