Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Svjetlost na prosvjetljenje narodâ.

Božićna osmina

Petak, 29. 12. 2017.

Peti dan Božićne osmine

ČITANJA:
1Iv 2,3-11; Ps 96,1-3.5b-6; Lk 2,22-35

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

IMENDANI:
Toma Becket, Tomislav, David kralj

NAPOMENA:
▪ Može se slaviti spomen sv. Tome Becketa, biskupa i mučenika, ali samo kao spomendan u povlašteno vrijeme.

Prvo čitanje:

1Iv 2, 3-11

 

Tko ljubi brata svoga, u svjetlosti ostaje.

 

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Ljubljeni! Po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putem kojim je on hodio. Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed riječ je koju ste čuli. A opet, novu vam zapovijed pišem — obistinjuje se u njemu i vama — jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 96, 1-3.5b-6

Pripjev:

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!

 

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu,
hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

Gospodin stvori nebesa!
Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetištu njegovu.

Evanđelje:

Lk 2, 22-35

 

Svjetlost na prosvjetljenje narodâ.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe (roditelji) Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
Riječ Gospodnja.