Jeli su i nasitili se.

Čitanje Knjige Postanka

Gospodin, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali se pobojah jer sam gol, pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao — ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila, pa sam jela«, odgovori žena.Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Jer si to učinila,prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi!Po trbuhu svome puzat ćeši zemlju jesti sveg života svog!Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: On će ti glavu satirati,a ti ćeš mu vrebati petu.«A ženi reče:»Trudnoći tvojoj muke ću umnožiti veoma,u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati,a on će gospodariti nad tobom.«A čovjeku reče: »Jer si poslušao glas žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! — evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta:s trudom ćeš se od nje hranitisvega vijeka svog!Rađat će ti trnjem i korovom,a hranit ćeš se poljskim raslinjem.U znoju lica svogakruh ćeš jestidokle se u zemlju ne vratiš:ta iz zemlje uzet si bio — prah si, u prah ćeš se i vratiti.«Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.I načini Gospodin, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. Zatim reče Bog: »Evo, čovjek postade kao jedan od nas — zna dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!« Zato ga Gospodin, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao — da straže nad stazom koja vodi k stablu života.Riječ Gospodnja.