Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.

Početak Knjige Postanka

U početku stvori Bog nebesa i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna;tama se prostirala nad bezdanom,i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: »Neka bude svjetlost!«I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra;i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan,a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro —dan prvi. I reče Bog: »Neka bude svod posred vodada dijele vode od voda!« —I bi tako! Bog načini svod,i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro —dan drugi.I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto,i neka se pokaže kopno!« —I bi tako! Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.I vidje Bog da je dobro.I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom,travom sjemenitom, stablima plodonosnimkoja, svako prema svojoj vrsti, donose plodšto u sebi nosi svoje sjeme. —I bi tako! I nikne iz zemlje zelenilo,trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovimašto u sebi nose svoje sjeme,svako prema svojoj vrsti.I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro —dan treći. I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskomda luče dan od noći,da budu znaci blagdanima, danima i godinama, neka svijetle na svodu nebeskomi rasvjetljuju zemlju. —I bi tako! I načini Bog dva velika svjetlila— veće da vlada danom,manje da vlada noću — i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeskida rasvjetljuju zemlju,da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame.I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro —dan četvrti.Riječ Gospodnja.