Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Ambon – monumentum resurrectionis

 
Navještaj evanđelja kao susret s Uskrslim
 
 
 
Danimir Pezer
 
Putovanje učenika u Emaus nakon Gospodinova uskrsnuća slika je euharistijskog slavlja. Hodeći prema Emausu učenici su najprije raspravljali što o Kristu ima zapisano u Pismima, a potom su ga prepoznali u lomljenju kruha. Slijedeći taj hodočasnički put, i mi u euharistijskome slavlju, hodeći od ulaznih vrata crkve do oltara, moramo proći pokraj ambona, mjesta navještaja Pisama, Božje riječi. Korisno je zapaziti na koji je način kršćanska duhovnost doživljavala to mjesto susreta s Božjom riječju u liturgiji Crkve te na koji ga je način oblikovala kršćanska arhitektura i ikonografija. 
 
 
Jezična rasvjetljenja
Uvidi u značenja pojma ambon mogu nam rasvijetliti odnos koje je kršćanska zajednica gradila spram Božje riječi za koju je i oblikovala to jedinstveno liturgijsko mjesto u prostoru slavlja. Riječ ambon najvjerojatnije dolazi od grčkog glagola anabaino što znači ‘idem gore’, ‘uzlazim’, ‘uspinjem se’. Izidor Seviljski za ambon rabi pojmove: pulpitum, tribunal, analogium, suggestus. Walafrid Strabo, kršćanski pisac iz IX. stoljeća, kaže da riječ ambon dolazi od latinskoga ambio (ambire, opasati), jer je arhitektonski često bio oblikovan tako da sa svih strana okružuje čitača. Prema nekim drugim autorima naziv toga liturgijskog mjesta dovodi nas do riječi ambo, što upućuje na njegove ‘dvije strane’. Naime, do ambona su vodila dva pristupa. Stubama postavljenim s istočne strane uzlazilo se na ambon, a stubama postavljenim sa zapadne strane silazilo se s ambona. Budući da se na ambon uzlazilo, on je bio na povišenu mjestu. 
 
     Grgur iz Toursa koncem 6. stoljeća izražava divljenje ambonu u bazilici sv. Ciprijana u Kartagi. Iz toga opisa izdvajamo da je analogius na koji se stavlja knjiga za čitanje i pjevanje veličanstven; bio je načinjen od samo jednoga mramornog bloka; sastoji se od visokoga podnožja, uzdignutoga na četiri stupa i okruženoga ogradom, a kamo se penje pomoću četiri stube. Toliko je velik da pod njega može stati osam osoba.
 
     Prvi amboni izgrađeni su u Palestini i Siriji. Podrijetlo je sirijskih ambona vezano uz sinagogalnu bemu, povišeno mjesto s kojega su se u sinagogi čitali sveti tekstovi (mjesto se zove i almemor, od arap. al-minbar, povišeno mjesto). Najstariji podatak za ambon u Rimu svjedoči da je on bio podignut u bazilici sv. Lovre za pape Silvestra, u prvoj polovici 4. stoljeća. U prvoj polovici 5. stoljeća papa Siksto dao je izraditi  ambon u bazilici Sv. Marije Velike i uresio ga dragocjenim porfirom.
 
Od vrta stvaranja do vrta uskrsnuća
Ambon je, u dinamici liturgijskoga slavlja, radosni himan Kristovu uskrsnuću. On je u crkvi, simbolički gledano, prazni Kristov grob s kojeg se naviješta Kristovo uskrsnuće. Jedini sadržaj Svetoga pisma za kršćane je Krist i njegov pashalni misterij. Sinoptici nisu osjećali potrebu detaljno opisati Kristovo uskrsnuće, pa se izvješću o uskrsnuću jednostavno daje naslov Prazan grob. Evanđelisti za Kristov grob upotrebljavaju naziv mnémeion. Vulgata ga prevodi izrazom monumentum. Mnema znači spomen, sjećanje. Još od Homera mnema je posebno povezana sa sjećanjem na mrtve, pa ima i značenje groba. Evanđelja bilježe da je Isusov grob bio isklesan u stijeni i da u njega prije Isusa nije bio nitko položen. Prazan je grob još od početka spomen na Isusovo uskrsnuće. 
 
     Prema Ivanovu evanđelju Isusov je grob bio u vrtu. Vrt uskrsnuća upućuje nas na Edenski vrt, koji je zasadio sam Bog. Podsjeća nas i na vrt iz Pjesme nad pjesmama, u kojemu zaručnik susreće svoju zaručnicu. Po otačkome tumačenju vrt iz Pjesme nad pjesmama pralik je vrta u kojem Krist susreće zaručnicu Crkvu. Likovi koji se susreću u vrtu uskrsnuća jesu anđeo i žene koje su došle pomazati Isusovo tijelo miomirisnim uljem. I u Starome i u Novome zavjetu anđeli su predstavnici nebeskoga svijeta i Božji glasnici. Prema tome, anđelova prisutnost na grobu potvrda je istinitosti događaja uskrsnuća. Razmišljajući o prisutnosti žena na Isusovu grobu, Ivan Beleth († 1182.) zapaža da žene uživaju trostruku povlasticu: žena je stvorena u raju, od žene je rođen Krist i uskrsli Krist prvo se ukazao ženama. Kršćanska tradicija Mariju Magdalenu naziva apostola apostolorum – »apostolkom apostolâ«, jer je prva vidjela uskrsloga Krista i njegovo uskrsnuće navijestila apostolima. Zbog toga su žene s miomirisima začetak zajednice koja se okuplja na Dan Gospodnji da bi slušala uskrsni navještaj.