Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Marija u slavljenju vazmenoga otajstva

 
 
 
Milan Dančuo
 
Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju na temelju njezine uloge u događajima spasenja te kao teološki i duhovni produžetak proslave Kristovih otajstava utjelovljenja i otkupljenja. Koncilska konstitucija o liturgiji Sacrosanctum Concilium u br. 103. sažima i ističe smisao čašćenja Majke Gospodinove: »U svetkovanju godišnjeg ciklusa Kristovih otajstava, Crkva posebnom ljubavlju štuje Mariju, presvetu Majku Božju, nerazrješivo združenu s djelom spasenja svoga Sina: u Mariji se divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčišćoj slici, ono što sva Crkva želi da bude i nada se da će biti«. Koncil tako ističe da je po Božjoj milosti, poslije Sina, Marija uzvišena ponad svih anđela i ljudi. Već od najstarijih vremena Blažena se Djevica štuje pod nazivom Bogorodica, pod čiju se zaštitu vjernici moleći utječu u svim nevoljama i potrebama. Iako je čašćenje Presvete Djevice, kakvo je uvijek postojalo u tradiciji Crkve, posve osobito, ono se ipak bitno razlikuje od poklonstvenoga štovanja i klanjanja koje se iskazuje Kristu kao utjelovljenoj Riječi te Ocu i Duhu Svetomu. Crkveni dokumenti ističu da razni oblici pobožnosti prema Mariji, koje je Crkva odobrila u granicama zdravoga i pravovjernoga nauka i prema prilikama vremena, mjesta i prema konkretnim situacijama vjernika, postižu to da se pri čašćenju Blažene Djevice Marije snažno podupire klanjanje Boga.
 
Čašćenje Marije prema Lumen gentium
Uzvjerovati u Trojednoga Boga znači, u svjetlu Kristove pouke, prihvatiti također i Mariju u osobno vjerničko, duhovno i liturgijsko iskustvo. Obnova koja je uslijedila nakon Drugoga vatikanskog koncila usmjerila se i na liturgijska slavlja te na pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, odnosno na marijanski kult. Pobožnost prema Mariji zauzima mjesto od velike važnosti u svim istočnim i zapadnim liturgijskim obiteljima, a liturgijska je obnova fokusirala pozornost teologa na važnost prisutnosti Kristove Majke kao neizostavne sastavnice u novim pastoralnim, duhovnim i obnovljenim ekumenskim izazovima. Lumen gentium, dogmatska konstitucija o Crkvi, u poglavlju posvećenome Mariji u otajstvu Krista i Crkve, u svjetlu samog Svetog pisma, podučava i naglašava nedvojbenu činjenicu koja se pojavljuje u Evanđeljima: Marija nije bila odsutna ni u jednome od odlučujućih i spasenjskih trenutaka koji su konkretizirali Kristovu mesijansku službu. Po službi majčinstva ona je protagonistica u otajstvu utjelovljenja te u početcima Isusova javnoga djelovanja kada se na svadbi u Kani Galilejskoj naviješta novi Savez, a Krist objavljuje kao Mesija. 
 
     U pashalnoj i spasenjskoj žrtvi Krista kao Jaganjca Božjeg sam Isus podijelio je sa svojim učenicima i dar Majke, kako zapisuje evanđelist Ivan: »Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi.« (Iv 19, 26-27). Od toga trenutka Marijino spasenjsko i duhovno majčinstvo proteže se od Krista na cijelu Crkvu, i to ne po pojedinom izboru kršćana, već po jasnoj Gospodinovoj želji. 
 
     Djela apostolska zapisuju da je Marija na Pedesetnici Crkve bila prisutna s apostolima u Jeruzalemu, u molitvenome iščekivanju Duha obećanoga od raspetog Krista koji je uzašao kod Oca: »Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.« (usp. Dj 1, 12-14). Dar Duha koji je Mariju za navještenja osjenio, označava početak javnog djelovanja ­Crkve, a od dana Pedesetnice Isusova je majka ostala trajno prisutna u molitvi s Kristovim učenicima. Pošto je dovršila tijek zemaljskoga života, uznesena je tijelom i dušom u nebesku slavu; Gospodin ju je uzvisio kao Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću (usp. LG 59).