Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Marijanske antifone u Povečerju

 
 
 
Milan Dančuo
 
 
Marijanski himni na kraju molitve Povečerja tradicionalno se nazivaju antifonama iako njihov ustroj ne slijedi klasičnu formu u ulogu antifone koja bi uokvirivala molitvu psalma ili se ponavljala kao psalamski otpjev. No, poetski tekstovi Alma Redemptoris Mater, Ave Regina caelorum, Regina caeli i Salve Regina u početcima su pjevani zajedno s psalmima, kao antifone, pa je tu razlog njihova danas ustaljenoga naziva. U pojedinim rukopisima 12. i 13. stoljeća može se vidjeti da su antifone Alma Redemptoris Mater i Salve Regina bile dodijeljene blagdanu i liturgiji časova Uznesenja Blažene Djevice Marije i Navještenja Blaženoj Djevici Mariji. Prema jednom antifonalu iz 12. stoljeća u bazilici sv. Petra u Rimu antifona Regina caeli pjeva se u vazmenoj osmini. Antifone se postupno odvajaju od marijanskih blagdana nakon 1239. godine kada papa Grgur IX. određuje da se svaka od njih pjeva, u skladu s liturgijskim vremenom, svakoga dana na kraju liturgije časova. Za njihovo širenje osobito su zaslužni franjevci, osobito nakon njihovoga generalnog kapitula u Metzu 1249. godine koji propisuje pjevanje ovih antifona poslije Povečerja. Tu vlastitost franjevačkoga časoslova papa Klement VI. 1350. godine uvodi u oficij Rimske kurije. 
 
     U Breviarium Romanum pape Pija V. iz 1568. godine navedene četiri marijanske antifone dodijeljene završetku molitve Povečerja, s napomenom da je svaka od njih vlastita određenom dijelu liturgijske godine: Alma Redemptoris Mater u adventskom i božićnom vremenu; Ave Regina caelorum od blagdana Marijina čišćenja 2. veljače do srijede u Velikom tjednu; Regina caeli u vazmenome vremenu; Salve Regina od nedjelje Presvetog Trojstva do kraja liturgijske godine. Te su antifone izvrstan izraz srednjovjekovne pobožnosti prema Mariji koju se časti zbog njezine veličine te se zaziva njezin majčinski zagovor. U novome uređenju Božanskoga časoslova nisu više strogo zadane prema liturgijskom vremenu, a među njih je dodan i drevni koptski himan Sub tuum praesidium koji zaokružuje marijansku duhovnost i teologiju posljednjih stoljeća. 
 
     Molitva Povečerja u ustroju Liturgije časova oblikovana je kao povjerljivo prepuštanje u ruke božanske providnosti koju ističe Šimunov hvalospjev Sad otpuštaš, a pobožnost vjernika dodala je isto pouzdano stavljanje pod zaštitu nebeske Majke. Ovdje kratko posvećujemo pozornost svakoj od spomenutih antifona.
 
Slavna Majko Spasitelja (Alma Redemptoris Mater)
Antifona Alma Redemptoris Mater napisana je na latinskome jeziku u heksametru, odnosno u stihu od šest stopa. Hrvatski prijevod antifone Slavna Majko Spasitelja ne slijedi latinski izričaj, već dolazi u tri strofe kvartine koje imaju jednake izosilabične stihove od osam slogova u svakome retku. Rima je u hrvatskom prijevodu isprekidana (a,b,c,b) jer se stihovi rimuju bez čvrstoga rasporeda. Tekst antifone pripisan je monahu Hermannu iz Reichenaua (1013.-1054.) koji je poznat i po latinskom imenu Hermannus Contractus, a nadahnuće za tekst antifone pronašao je u marijanskim spisima crkvenih otaca.