Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Obnova krsnih obećanja u slavlju sakramenta potvrde

 
 
 
Ivan Šaško
 
Razmišljanje o sakramentu svete potvrde u okviru kršćanske inicijacije ima plodonosno polazište u riječima sv. Pavla: »U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni… I svi smo jednim Duhom napojeni.« (1Kor 12, 13). Kršteni u jednome Duhu, da bismo oblikovali jedno Tijelo.
 
     U tome procesu oblikovanja, glede svete potvrde mogu se, prema A. Marotti, vidjeti tri ‘djelatna prikaza’: a) obnova krsnih obećanja; b) polaganje ruku i zaziv za silazak Duha Svetoga; c) pomazivanje svetom krizmom. Svaki od njih pospješuje: izlaženje iz ‘pastoralnih ideja’ te naviještanje i življenje novoga života u Kristu; oblikovanje vremena vezanoga uz sakrament potvrde kao odgojni izazov; ucjepljenje i pritjelovljenje Kristu da bismo s Njime, po Njemu i u Njemu preobražavali.
 
     Podsjetimo se da, obnavljajući slavlje svete potvrde, Drugi vatikanski koncil – premda se uvelike ograničio na razmatranje obrednih elemenata – najavljuje kriterij od velike važnosti, nastojeći da bude jasnija nutarnja veza toga sakramenta s cijelom kršćanskom inicija­cijom (usp. Sacrosanctum Concilium 71). Konkretno, povezanost s krštenjem uspostavlja se obnovom krsnih obećanja na početku obreda, a s euharistijom podjeljivanjem sakramenta tijekom misnoga slavlja.
 
     Na obrednoj razini s krštenjem je odnos vidljiv iz preporuke da kum na potvrdi bude isti kao i na krštenju (usp. Red potvrde; dalje: RP 5), iz izričitoga priziva na krštenje u nagovoru biskupa (usp. RP 22), iz obnove krsnih obećanja (usp. RP 23), iz jasnoga naglaska u molitvi koja prati polaganje ruku (usp. RP 24-25). Odnos s euharistijom naglašen je iz odredbe da se potvrda, osim u posebnim slučajevima, podijeli za vrijeme misnoga slavlja kako bi se »snažnije istaknula temeljna povezanost toga sakramenta s cjelokupnom kršćanskom inicijacijom koja dosiže svoj vrhunac u pričesti Tijela i Krvi Kristove« (usp. RP 13).
 
     Obnova krsnih obećanja (vjere) važna je sastavnica obreda koja izriče ne samo bitni odnos s krštenjem, već i uosobljenje krsne vjere potvrđenika i konačno privolu, suglasnost cijele zajednice. 
Potvrda se (confirmatio) barem u svome izvornom značenju, odnosi isključivo na vjeru, te Red potvrde, obnavljanjem krsnih obećanja, upotrebljava taj element za one koji su imali mogućnost njezinoga ispovijedanja u krsnome činu. Vjera koja se traži je krsna vjera, ispovjeđena pred Crkvom i pred zakonitim pastirom. Dok potvrđuje prisnu vezu s krštenjem, kojemu se potvrda još jednom pojavljuje kao izražaj, ovaj obred pokazuje kako se svaki sakrament treba smatrati znakom vjere, te kani jamčiti pravovjernost kandidata u jedinstvenoj crkvenoj ispovijedi. Istovremeno zacrtava zauzimanje, zajedno s Crkvom, u dosljednome i hrabrome svjedočenju koje se odnosi upravo na vjeru, prema različitim prizivima istoga obreda (usp. RP 30; 33; 58-60; RC br. 34; 39; 85; 90).
 
     U tumačenjima obreda prikladno je naglasiti jedinstvo različitih vidika i njihov razvoj koji kulminira u dvije geste: u polaganju ruku i u pomazanju. Premda prvi nije dio bîti sakramenta, potpomaže njegovu razumijevanju i sudjeluje, bogatstvom svojih obrazaca, u naglašavanju potpunoga djelovanja Duha, istodobno se pozivajući na stari biblijski i apostolski obred. Postoji mogućnost kratkoga ilustrativnoga komentara geste pomazanja s pripadnom molitvom (izvršeni znak kao pečat ili potvrda Duha, danoga na dar), posebno u slučaju većega broja potvrđenika. Treba paziti da ozračje sabranosti ne bi pretrpjelo pad i degeneriralo, pretvarajući se u metež. Moguće je tijekom obreda čuvati šutnju ili pjevati neku pjesmu (sa zazivima) ili čitati kratke izvatke iz biblijskih čitanja. 
 
 
Ispovijed vjere kao poveznica krštenja, potvrde i euharistije
Govoreći o obnovi krsnih obećanja imamo na umu da se radi o ispovijedanju vjere, nadovezujući se na krsni obred od starine i na predaju i primanje Vjerovanja (traditio et redditio Symboli), u kojima su izabranici za inicijaciju Vjerovanje naučili napamet i kasnije ga izrekli javno pred zajednicom. Dakle, ispovijed vjere je prvotno pisana i vezana uz obred krštenja. Najstariji izrijek vjere sačuvan je u Apostolskome vjerovanju koji je zapravo razvijeni oblik krsnoga obrasca, sačuvan u obliku pitanja u spisu Apostolska predaja (Traditio apostolica). Uz taj obrazac, postoji i Nicejsko-carigradski, iz druge polovine 4. st. koji se danas nalazi u euharistijskome slavlju.