Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Sveti mučenici: uzori vjere i zagovornici kod Boga

Teologija čašćenja mučenika u Rimskome misalu
 
 
 
Zvonko Pažin
 
Donedavno se je li netko bio pažljiv na misi provjeravalo pitanjem: »Po kome je danas bilo evanđelje?«. Međutim, kada bismo poslije mise pitali vjernike koji je bio sadržaj misnih molitava, koliko bi ih znalo odgovoriti na to pitanje? A kada bismo to isto pitanje postavili i svećeniku, što bi odgovorio? Doista, koliko uopće čujemo kako Crkva moli? Pa ipak, misne molitve drevno su blago Crkve, stoljećima brižljivo sastavljano, čuvano i obnavljano. Iz njih možemo vidjeti što vjerujemo, prema drevnom pravilu da Crkva vjeruje onako kako moli: lex orandi – lex credendi. Tako iz misnih molitava možemo vidjeti kako Crkva razumijeva mučeništvo. 
 
     Od samih je početaka Crkva imala svoje mučenike – od prvih progona Heroda Mlađega, preko Nerona i drugih rimskih careva, sve do našega vremena. Tko su mučenici u našem kalendaru i što je to mučeništvo? Hrvatski nas izraz upućuje na to da se radi o osobama koje su trpjele sve do smrti. Međutim, izvorna grčka riječ puno je bogatija: grčki mártys (ili mártyros) označava osobu koja svjedoči na sudu za nešto što je osobno vidjela i doživjela. Kasnije ovaj pojam označava svjedočenje za neku ideju, sve do predanja vlastitog života. Za kršćane je prvenstveno Krist svjedok vjerni (Otk 1, 5). Nadalje, u Novome zavjetu ovaj pojam označava ponajprije svjedoke, osobito svjedoke Kristovog uskrsnuća. Tako Isus šalje svoje učenike riječima: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i, treći dan, ustati od mrtvih, i u njegovo će se Ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.« (Lk 24, 46-48) To svjedočenje označava i svjedočenje vlastitim životom, kao što je to bilo u slučaju prvomučenika Stjepana. Uskoro u kršćana izraz martyria – mučeništvo počinje označavati svjedočenje vlastitom krvlju za Krista, kako je to zabilježeno u mučeništvu sv. Polikarpa sredinom 2. st.
 
     Kult mučenika je u osnovi sličan štovanju pokojnika. Dok su se pogani okupljali oko grobova svojih pokojnika o njihovu rođendanu, kršćani su se okupljali na grobovima svojih mučenika o njihovu nebeskome rođendanu (dies natalis), to jest na dan njihova mučeništva. Oni su umjesto refrigerium (poganska žrtvena gozba), slavili euharistiju, a umjesto žalopojki, pjevali su himne i psalme. Nadalje, kršćani su se molili svojim mučenicima kao zagovornicima kod Boga, kako to svjedoče grafiti u Memoria apostolorum u današnjim katakombama sv. Sebastijana u Rimu iz sredine 3. st. Uskoro se čašćenje mučenika širi prijenosom njihovih relikvija, ‘moći’. Napomenimo da je i ovdje hrvatski izraz siromašan. Pojam moći upućuje na predmet koji bi imao neku posebnu duhovnu snagu, dok je izvorni latinski izraz reliquiae označava (zemne) ostatke (kršćanskih mučenika). Uskoro se javljaju i kalendari i martirologiji u koje su se upisivali diei natalis mučenika. Kasnije spomeni svetaca ulaze u Misal i Časoslov. 
Liturgija obnovljena nakon Drugoga vatikanskog koncila naglašava središnje mjesto Kristova vazmenoga otajstva u sveukupnom liturgijskom slavljenju te u tome svjetlu razumijeva i čašćenje svetaca. Konstitucija o liturgiji Sacrosanctum concilium u br. 104. ističe: »O rođendanima svetaca (Crkva) navješćuje vazmeno otajstvo u svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli te su s njime suproslavljeni, a vjernicima predlaže njihove primjere, koji po Kristu sve privlače k Ocu, i njihovim zaslugama moli i postizava Božja dobročinstva.«
 
     U skladu s načelom lex oradni – lex credendi pokušat ćemo crkveni nauk o smislu i značenju mučeništva iščitati iz misnih molitava. Kad se zbroje vlastita i zajednička slavlja mučenika, u današnjemu hrvatskom izdanju Rimskoga misala nalazimo četrdeset i osam zbornih molitava, dvadeset i šest darovnih, dvadeset i tri popričesne molitve te jedno predslovlje. Navodit ćemo hrvatski prijevod molitava prema misalu iz 1980., ali ćemo posegnuti i za prvim prijevodom, onom iz 1973., u odlomcima koji su nešto vjerniji latinskome izvorniku. (Više o liturgijskoj teologiji mučeništva u: Z. Pažin, Mučeništvo u Misalu Pavla VI., u: Diacovensia V(1997.) 1, 17-68.)