Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Vazmeno otajstvo i dar Duha Svetoga

 
O vazmenome značenju Pedesetnice
 
 
 
Domagoj Volarević
 
 
 
 
Uobičajeno je u pastoralnoj praksi, svetkovinu Pedesetnice gledati gotovo isključivo kroz prizmu Duha Svetoga kao neki zaseban blagdan, ustanovljen u čast treće osobe Presvetoga Trojstva. Nedvojbeno tu vidimo reduciranje sadržaja na povijesni događaj židovskoga blagdana Pedesetnice u Jeruzalemu, kada su apostoli zahvaćeni Duhom Svetim navijestili poganima Riječ Gospodnju, Uskrsloga Krista. Upravo zbog naglašenoga povijesnoga elementa živa veza s pashalnim otajstvom pala je tijekom vremena u drugi plan. Pored toga, u novije vrijeme možemo posvjedočiti da se i unutar Katoličke Crkve – vjerojatno pod utjecajem raznih duhovnih pokreta koji se nadahnjuju negdje izvan Crkve – osobu Duha Svetoga nerijetko uzima kao opravdanje raznih emocionalnih izričaja religioznoga iskustva, kako bi ih se predstavilo kao vjerodostojne i nadahnute izravno od Boga. Svetkovina Pedesetnice postala je tako i osnovni okvir unutar kojega se traže takva iskustva. Koliko god karizme bile potrebne i žive u Crkvi, ne smije se nadahnuće Duha olako izjednačavati sa snažnim emocionalnim zanosom. Novozavjetni opis apostolskoga iskustva Pedesetnice postao je polazištem za opravdanje emocionalnih trenutaka koje pojedinci doživljavaju na raznim duhovnim i drugim molitvenim susretima, tvrdeći pritom da se uvijek, baš tu i tada, »događaju Duhovi«. Koliko god pojedine karizmatske skupine bile predane naviještanju i življenju evanđelja, ovakvim je shvaćanjem blagdan Pedesetnice ostao u nekoj povijesnoj formi sjećanja, preslikavajući ga po potrebi na razne prilike, kako se komu učini zgodnim i ‘potrebnim’. Stvarnost je, kako nas uči Predaja Crkve, puno šira, a možemo kazati i dublja. 
 
     Svetkovina Pedesetnice bogata liturgijskim tekstovima u kojima se djelovanje Duha na obredno dinamičan i otajstven način izriče upravo poput šapata blagog lahora, kako i pjeva Posljednica: Umornima odmore, u vrućini lahore. Za potpunije i pravilno shvaćanje Pedesetnice moramo promatrati ovu svetkovinu i njezino značenje kroz osnovni okvir izricanja i slavlja kršćanskih istina, a to je liturgija. Liturgijski tekstovi (obrasci i svetopisamska čitanja) svetkovine Pedesetnice odjek su žive Tradicije Crkve u kojoj Duh neprestano djeluje po krštenicima koji su suumrli i suuskrsnuli s Kristom.
 
Povijesni okvir
Svetkovina Pedesetnice – u hrvatskom jeziku nazvana Duhovi, a u crkvenoslavenskome poznata pod imenom Dan Duhovi, Dan Duha (Svetoga) –u pastoralu još ni izbliza nema prepoznatljivost i zaživljenost kakvu imaju svetkovine Uskrsa i Božića. Proslava je te svetkovine, također u pastoralnome pogledu, još uvijek dosta fragmentarna i često promatrana samo kao spomen silaska Duha Svetoga na apostole na blagdan židovske Pedesetnice. Poveznice sa Kristovim vazmenim otajstvom ostale su, nažalost, u drugome planu. U pastoralnoj praksi može se također čuti da blagdanom Pedesetnice završava Vazmeno vrijeme. Svakako, uvijek je iznova potrebno naglašavati važnost Pedesetnice: u otajstvo ove svetkovine najbolje nas može uvesti liturgijska tradicija Crkve.
 
     Povijesni okvir i osnova Pedesetnice nalazi se u židovskom blagdanu Pedesetnice. Židovi su taj blagdan vjerojatno preuzeli od Kanaanaca, u kojih je to bio poljodjelski blagdan kada su se prinosile prvine plodova zemlje. Židovska teologija u taj okvir stavlja i svoje iskustvo izlaska iz Egipta: sedam tjedana nakon Pashe slavio se »zaključak« izbavljenja iz egipatskoga sužanjstva. Također su neizbježno prisutne i analogije s objavom Zakona na Sinaju, obznanjenim pedeset dana nakon izlaska iz Egipta. Unutar toga simbolizma židovska Pedesetnica ima jako soteriološko značenje jer je promatrana kao završetak, odnosno ispunjenje Pashalne žrtve. 
 
      Kršćansko slavlje Pedesetnice ostaje u tim okvirima, ali mu se značenje produbljuje, dapače, ispunja se Kristovim vazmenim otajstvom i obećanjem Duha Svetoga: »Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek« (Iv 14, 16). Ispunjenje toga obećanja opisano je u Djelima apostolskim (Dj 2, 1-4). Koincidencija silaska Duha Svetoga i židovske Pedesetnice možda i nije slučajna. U svakome slučaju, može nam poslužiti kao okvir unutar kojega se kasnije razvija teologija ispunjenja vazmenog otajstva te rađanja i poslanja Crkve. Unutar toga širega gledanja potrebno je tražiti zbiljsko značenje kršćanske Pedesetnice. 
 
     Već iskazom da se radi o ispunjenju vazmenog otajstva jasna je poveznica pa čak i ontološka neodvojivost Pedesetnice od vazmenog vremena. Do otprilike kraja 4. stoljeća Pedesetnica je gledana u neodvojivosti od vazmenoga otajstva. Čitavo pedesetodnevno razdoblje od Nedjelje Gospodinova uskrsnuća do Pedesetnice (Duhova), življeno je i slavljeno kao »jedan blagdan«, kojega je sadržaj vazmeno otajstvo u cijelosti. Jedinstvo Pedesetnice s Pashom, ali i prvi koraci njihovoga razdvajanja, mogu se iščitati iz sljedećega citata sv. Ambrozija: Uistinu sada je Pasha (Uskrs), kada sam spašen, a u ljeto (!) je Pedesetnica, kada za ubuduće proslavljamo slavu Uskrsnuća (iz Izlaganja Evanđelja po Luki)