Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Sedma vazmena nedjelja - slavlje u obitelji

U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE

24. svibnja 2020.

 

 

 

 

Uvod

Na početku se može otpjevati prikladna uskrsna pjesma.

 

P.    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

S.    Amen.

P.    Bog, koji svemu daje život,
       krijepi nas svojim Duhom
       da bi naši životi bili rasvijetljeni
       ljepotom njegove vječnosti.
       Iskažimo hvalu Gospodinu koji nam daje milost
       da budemo dionici njegove slave.

S.    Blagoslovljen Bog u vijeke.

 

P.    Dva protekla mjeseca svetost Dana Gospodnjega živjeli smo u obitelji, u okupljenosti oko Božje riječi, uskraćeni za ljepotu zajedništva u euharistijskome slavlju župne zajednice. Trenutci molitvenoga zajedništva u obitelji otkrili su nam na nov način da smo Crkva, ali i da smo uistinu potrebni onoga zajedništva vjere koje je šire od naše obitelji. Naša obitelj je Crkva jer smo krštenjem urasli u veliku obitelj Kristove Crkve, u kojoj naše zajedništvo pronalazi okrjepu i svjetlo za hod kroz svijet.

       Molimo danas za cijelu Crkvu, osobito za našu župnu zajednicu, kako bismo umjeli prepoznati snagu Duha Svetoga koji nas okuplja i povezuje u jednu Kristovu obitelj. Izručimo Gospodinu svoje živote i sve svoje odnose, kako bi se u nama nastanio On koji svemu daruje novost i ljepotu življenja.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini. Potom predvoditelj nastavi:

P.    Gospodine, koji si po svojoj muci i smrti ušao u slavu Očevu
       da nama otvoriš vrata vječnoga života,
       smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Kriste, koji trajno živiš u svojoj Crkvi
       i korake joj usmjeravaš na put vječnosti,
       smiluj se.

S.    Kriste, smiluj se.

P.    Gospodine, koji svojim Duhom oživljuješ sve umrlo
       i naše živote obnavljaš novošću koja ne prolazi,
       smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

 

P.    Pomolimo se.

Bože, radosti svih koji se u tebe uzdaju,
ti si svoga Sina Isusa Krista,
raspetoga i umrloga zbog naših grijeha,
uskrisio od mrtvih
i uzdigao ga u svoju slavu,
a u naša srca pohranio nadu
da ćemo jednom biti dionici tvoje vječnosti.
Prodahni nas, molimo te, svojim Duhom
da u nama ne usahne želja za tobom;
čuvaj nas postojane u molitvi i nadi
te svekoliko naše življenje
bude odsjaj tvoje prisutnosti u nama.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome
koji s tobom živi i kraljuje
u jedinstvu Duha Svetoga Bog,
po sve vijeke vjekova.

S.    Amen.

 

 

 

Čitanje Božje riječi

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Šestu vazmenu nedjelju. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.

 

Prvo čitanje             Dj 1, 12-14

Bijahu jednodušno postojani u molitvi.

Čitanje Djela apostolskih

Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam   Ps 27, 1.4.7-8a

Psalam možete slušati na ovoj poveznici: Vjerujem da ću uživati.

Pripjev:   Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«

 

Drugo čitanje         1Pt 4, 13-16

Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje    Iv 17, 1-11a

Oče, proslavi Sina svoga! 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Riječ Gospodnja.

 

Meditacija nad Božjom riječju

Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst.

 

Život u Bogu

U vazmenome vremenu Crkva u bogoslužju sluša navještaj Evanđelja po Ivanu. Među tim odlomcima posebno mjesto zauzimaju riječi što ih je Isus uputio apostolima u dvorani posljednje večere, uoči svoje muke i smrti. Zadnjih tjedana slušali smo tako Isusove upute apostolima o zapovijedi ljubavi, o putu života, o snazi molitve, o Duhu kojega će primiti, o jedinstvu s Ocem te o protivljenju svijeta. Na završetku toga povjerljivoga obraćanja apostolima, nakon što ih je »uputio u istinu«, Isus se obraća Ocu nebeskom moleći za apostole. Posvješćuje im time da im nije dovoljna pouka, znanje o Bogu, svijest o iskušenjima i protivljenjima. Potrebna im je snaga koja dolazi odozgor, snaga koja izvire iz molitvenoga zajedništva s nebeskim Ocem. Isus »podiže oči k nebu« i moli. Uzdignutim pogledom pokazuje da je molitva ulazak u odnos s Ocem, u život koji je »gore«, u nebesima, u Bogu.

1. Molitvu se često razumijeva kao »biti s Bogom«, ali molitva je više od toga: ona je »biti u Bogu«, živjeti u njemu ne napuštajući svijet i ljude. Molitva ne pronalazi smisao u nastojanju da se nešto dobije od Boga, nego da se stupi u odnos njime, da se stupi u njegov, božanski život. Molitvom se naši dani natapaju vječnošću, naši ljudski životi bivaju oživljeni božanskim životom.

Uoči svoje muke Isus moli da njegova muka i smrt budu proslava nebeskoga Oca i da budu izvor života vječnoga za sve koje mu je dao Otac. Isus umire da bi po smrti darovao božanski život svima radi kojih je sišao na svijet.

Isus ne moli za učenike da budu očuvani od progonstva, od trpljenja i križa. Sve je to dio svijeta i života u svijetu. Moli da učenici budu jedno s njim kao što je on jedno s Ocem. Štoviše, Isus govori o još dubljemu odnosu. Moli da njegovu učenici budu u njemu, kao što je on u Ocu i Otac u njemu. Biti u Kristu, biti u Bogu, živjeti u Kristu – to je odnos koji Krist želi za svoje učenike.

Odnos zajedništva, građen na matrici biti sa, biti zajedno, uvijek nas ostavlja pored, uz, sa strane… Takav odnos, prenesen u život molitve, stavlja i Boga uz nas, sa strane, pored nas. To je odnos koji ne prožima. On nas dodiruje, ali ne prožima. Takav oblik zajedništva s Bogom ostavlja prostora onomu što želimo zadržati za sebe, što nismo spremni izručiti odnosu s Bogom, što želimo živjeti izvan dosega Božje riječi, možda i »skriti« od Boga. Molitva stremi prema životu u Bogu. Molitva stapa vjernikov život s Božjim životom, sve do apostolova priznanja: »Ne živim više ja, nego u meni živi Krist.«

2. Kad govorimo o drugim ljudima, a da prije nismo sami s njima razgovarali, ili ako uopće s njima ne razgovaramo, tada naš govor postaje ogovaranje ili »govor iza leđa«. Na sličan način i govor o Bogu, ukoliko mu ne prethodi osobni molitveni razgovor s Bogom, možemo nazvati teološkim ogovaranjem, ogovaranjem Boga, govorom Bogu iza leđa.

Isus svjestan te naše ljudske slabosti i sklonosti da se upustimo u ‘ogovaranje Boga’, moli za apostole i uvodi ih u život molitve, kako bi bili u trajnome zajedništvu s nebeskim Ocem te bili jedno s Ocem kao što je on jedno s njim.

Uslišanje te Isusove molitve za učenike događa se već nakon njegova uzašašća. Prvi, naime, opis Crkve nakon Gospodinova uzašašća sažet je u rečenici iz današnjega prvoga čitanja: »svi bijahu jednodušno postojani u molitvi«.

Postojanost molitve čuva čvrstoću i postojanost zajedništva s Bogom. Iskrena molitva, naime, ne prestaje uslišanjem, nego raste prema zajedništvu s Bogom, pronalazeći u zajedništvu s njim najveće uslišanje. Trenutak molitve ujedno je i sadržaj molitve. Što je molitva dublja i povjerljivija pred Bogom, to ona postaje jednostavnija, tiša, posvema uronjena u Boga. Iskrena molitva nije nikada neuslišana, jer traži zajedništvo s Bogom. U tome zajedništvu rasvjetljuju se i oplemenjuju naše želje, potrebe, htijenja, planovi… Molimo jer želimo biti u Bogu i jer želimo nesebično i s povjerenjem otvoriti njemu svoj život. Biti u Bogu – to je najveća potreba čovjeka koji vjeruje. Kad u molitvi osjetimo uronjenost u božanski život, tope se sve molitvene nakane i sve druge potrebe; iz toga iskustva rađa se novi život, život s novim pogledom, s obnovljenim odnosima i s drukčijim potrebama.

Iskrena i postojana molitva otvara prostor za druge jer je božanski život dar koji se milosno razlijeva i razdaje. »Svi bijahu jednodušno postojani u molitvi«. Molitva, jer nas u vodi u božanski život, rađa jednodušnost, zajedništvo. Stoga je zajedništvo molitve temelj svakoga kršćanskoga zajedništva: u Crkvi, u župi, u obitelji. Lakše je moliti za druge, nego moliti s drugima. Katkada, moleći za druge, nastupamo kao da smo sami već postigli ono što za druge molimo; osjećamo se većima i boljima od drugih. Moliti s njima, osobito s bližnjima, znači otvoriti svoje ranjene odnose Bogu koji sve rasvjetljuje, pomiruje i obnavlja. I kad nam se čini da nas zajednička molitva umara i rastresa, ona je, premda i takva, potrebna, jer ona u naše odnose unosi Božji odnos. Zajedništvo molitve otvara prostor zajedništvu koje je rasvijetljeno Božjom prisutnošću.

3. Isus moli da učenici budu okrijepljeni životom vječnim, životom koji je Otac dao njemu. Krist je sišao na svijet, u ljudski život, kako bi ljudskomu življenju dao božanski život. »A ovo je život vječni«, kaže Isus: »da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga«. Vječni život je jednostavno život. Tko vjeruje, prepoznaje življenje vječnosti kao jedini život, kao »život« koji je jedini vrijedan življenja. »Za Isusova je učenika karakteristično da ‘živi’, to jest da je nadišao puko postojanje te našao i dohvatio istinski život, za kojim svi tragaju« (papa Benedikt XVI.). Stoga su se kršćani u prvoj Crkvi rado nazivali znakovitim naslovom: »oni koji žive«, »živi« (hoi zontes). Svakodnevno se borimo se život, zabrinuti za život, ali koliko smo uistinu živi? Koliko u našemu življenju ima »života«, vječnosti? To su pitanja koja otkrivaju koliko smo uronili u Boga i koliko smo dopustili da Bog živi u nama. On, koji je život sâm i izvor života, temelj je onoga življenja koje jedino ima pravo zvati se životom. Izvan Boga ništa nije život. Živimo onoliko koliko Bog živi u nama i mi u Bogu.

Živjeti u Bogu i dopustiti Bogu da živi u nama – to je srž Isusove molitve. Život učeništva ostaje nedorečen, neostvaren, sve dok se opiremo Kristovu životu u nama. Vjernik živi u Kristu. I to je punina života. Vjera je život u punini. Bog ne ograničava život, ne uskraćuje nam ljepote života, nego nam omogućuje istinski život.

Sadašnjost i vječnost ne egzistiraju jedna pored druge, ili jedna nakon druge, kao dva ‘vremena’. Vječnost je, po snazi Božjega Duha, utkana u naše vrijeme, u sami život vjere. Po daru krštenja, pritjelovljenošću Kristu, vječnost je za vjernika već započela. Kršćanin živi dar vječnosti i po njoj se prepoznaje Kristovim učenikom.

Gospodine, rasvijetli naše postojanje,
naše »biti u svijetu«,
i ostani u nama
da bismo mogli živjeti, istinski,
od dara vječnosti koju si svojim silaskom među nas
milosno pohranio u svakoga od nas.
Čuvaj u nama snagu Duha Svetoga,
Duha životvornog,
da bi naše življenje postalo život,
život koji objavljuje tvoju vječnost.
Amen.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj zajedništva s Uskrslim i svoju vjerničku povezanost s Crkvom, zajednicom vjere.

 

Ispovijest vjere

P.    Jednodušni u molitvi,
       okrijepljeni nadom u vječnost u Bogu,
       ispovjedimo zajedno vjeru Crkve.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

 

Sveopća molitva

P.    S pouzdanjem u Gospodina
       izrecimo njemu svoje molitve
       da snagom Duha Svetoga obnovi u nama dar vjere
       i spremnost za radosno udioništvo u životu Crkve.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice.
Prikladno je ovdje uključiti djecu.

  1. Da Crkva, zajednica tvojih vjernika,
    bude uvijek poslušna mudrosti Duha Svetoga
    te trajno raste u istini vjere i u ljubavi prema svakomu čovjeku,
    molimo Gospodina!
  2. Da svi koji u Crkvi nose službu naviještanja evanđelja
    budu svojim životom vjerni svjedoci onoga što propovijedaju,
    molimo Gospodina!
  3. Da naša župna zajednica,
    još uvijek ranjena strahom od okupljanja na zajedništvo slavlja,
    bude okrijepljena snagom vjere i pouzdanja u Gospodina
    koji sve upravlja prema dobru, molimo Gospodina.
  4. Da svi mi budemo uvijek otvoreni djelovanju Božjega Duha te, povjeravajući Bogu svoje živote,
    spremno sudjelujemo u svjedočenju Radosne vijesti
    i u izgradnji Božjega kraljevstva među ljudima,
    molimo Gospodina!
  5. Da u licima ljudi koji trpe u bolesti, osamljenosti, siromaštvu
    i drugim nedaćama,
    umijemo prepoznati Božji poziv na radosno dijeljenje ljubavi
    kojom nas on sam ljubi, molimo Gospodina!
  6. Da svi koji su u vjeri preminuli, ugledaju Božje milosno lice
    i prime nagradu vječnoga života, molimo Gospodina!

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

 

P.    Ove prošnje zaključimo molitvom
       koju nam je Krist ostavio za uzor svakoj molitvi:

S.    Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.

 

Zaključna molitva

P.    Bože, darivatelju života i izvore svake obnove,
tvojoj dobroti izručujemo svoje prošnje:
milostivo ih usliši i pomozi nam
da se po snazi tvoga Duha trajno obnavljamo u novosti života
koji si nam darovao uskrsnućem svoga Sina.
Čuvaj u ovoj tvojoj obitelji duh molitve
kako bi zajedništvo s tobom
urodilo radosnom ljubavlju prema svima.
Otkloni od nas svaki strah od drugih
i probudi u nama želju da te iznova susretnemo
u radosti slavlja tvoje Crkve.
Ispuni nas nadom
koja sve naše korake rasvjetljuje svjetlom tvoje vječnosti.
Po Kristu Gospodinu našemu.

 

Završetak slavlja

P.    Bog, Otac vječni, koji je uzdigao svoga Sina u svoju slavu,
       ispunio nam srca nadom da ćemo biti dionici iste slave.

S.    Amen.

P.    Obdario nas svojim Duhom
       te naši životi budu preobraženi darom vječnosti.

S.    Amen.

P.    Okrijepio nas snagom ljubavi
       da plodni dobrim djelima sretno stignemo pred njegovo lice.

S.    Amen.

P.    I blagoslov Boga svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga,
       sišao na nas i ostao vazda s nama.

S.    Amen.

P.    Blagoslivljamo Gospodina svojim životom.

S.    Bogu hvala.

 

 

Priredio: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, www.hilp.hr