Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana


 
 
 
 
Iskazivanje časti oltaru u Liturgiji časova
 
Cijenjeno Uredništvo, budući da u našoj župnoj zajednici njegujemo zajedničko slavljenje Liturgije časova, kanimo na odabrane dane uvesti svečano pjevanje Večernje. Molim Vas za pojašnjenje o načinu kađenja i iskazivanju časti oltaru u Liturgiji časova. 
p. Josip
 
 
 
Crkva, zajednica Kristovih vjernika, svoju zajedničarsku narav i svoj kristovski identitet najjasnije očituje u slavljenju sakramenata, koji su spomenčini njegova otkupiteljskoga djela, te kad, u njegovo ime okupljena, zajedno moli. Znakovito je da novozavjetni opis zajednice vjernika, okupljene nakon Kristova uzašašća, u središte okupljenosti i zajedništva stavlja molitvu: apostoli, naime, bijahu »jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom« (Dj 1, 14). Liturgijska je molitva uvijek slavlje Crkve. U molitvi Crkva uranja u otajstvo Krista te iznova otkriva svoj poziv na svetost i crpe snagu za život svetosti. Liturgija časova, kao čin koji pripada čitavomu tijelu Crkve, najsvečaniji izričaj pronalazi u zajedničkome slavljenju okupljene mjesne Crkve: u zajedništvu biskupa, prezbiterâ i Božjega naroda. Ta snaga molitvenoga zajedništva prenosi se i na župe, koje su »staničje biskupije« (velut dioecesis caelulae), pa se živo preporuča zajedničko slavljenje glavnih dijelova Liturgije časova (Jutarnje i Večernje) u župnim zajednicama. 
 
     Jutarnjom molitvom posvećuju se »prvi pokreti naše duše i uma« te se »ne laćamo posla prije nego što se obradujemo mišlju na Boga«, a Večernjom »zahvaljujemo na onome što nam je toga dana dano ili što smo dobra mogli učiniti« (sv. Bazilije Veliki). Osim toga, Jutarnja doziva vjernicima u pamet otajstvo uskrsnuća Gospodina Isusa Krista, koji je »Svjetlo istinsko što rasvjetljuje svijte«, »Sunce pravde«, »Mlado sunce s visine«. U Večernjoj se pak spominjemo svoga otkupljenja, jer se ona slavi u trenutku kad je sâm Gospodin u onome svetom večernjem prinosu prinio sebe. Večernja se molitva doživljava kao ugodna žrtva hvale što se »kao kâd uzdiže pred lice Božje«, pa »podizanje naših ruku« postaje »prinos večernji« (usp. Ps 141, 2). 
 
     Međuprožetost slavljenja Liturgije časova i Kristova otajstva urodila je predajom da se u slavlju Jutarnje i Večernje pokaže jasna povezanost s oltarom, koji je znamen Krista i na kojemu se slavi spomenčin Kristove otkupiteljske žrtve (usp. Biskupski ceremonijal, 191-208). U svečanome slavljenju Jutarnje ili Večernje predsjedatelj zajedno s poslužiteljima u procesiji, na čelu koje se nosi križ praćen svijećama, dolazi pred oltar; križ koji je nošen u procesiji postavi se u blizinu oltara; svećenik predsjedatelj i poslužitelji duboko se naklone oltaru, a predsjedatelj mu iskaže čast poljupcem. Potom odlazi na sjedište predsjedatelja odakle prevodi molitvu. 
 
     Dok se pjeva antifona evanđeoskoga hvalospjeva, svećenik predsjedatelj stavi tamjan na žar u kadionicu; kad zbor zapjeva hvalospjev Veliča (odnosno hvalospjev Blagoslovljen u slavlju Jutarnje), svi ustanu, prekriže se, a svećenik ode do oltara; ondje se s poslužiteljima duboko nakloni oltaru te kadi križ i oltar, na način kako se to čini u euharistijskome slavlju. Nakon što predsjedatelj okadi oltar, jedan od đakona ili poslužitelja pokadit će predsjedatelja, a potom i narod. Znak križa na početku evanđeoskih hvalospjeva (Blagoslovljen, Veliča, Sad otpuštaš) pokazuje da oni »zaslužuju iste svečanosti i iste časti kao kad se čita i sluša Evanđelje« (Opća uredba liturgije časova, 138). 
 
     Na kraju slavlja, nakon završnoga blagoslova, svećenik predsjedatelj ponovno pristupi oltaru i poljubi ga, nakon čega se s poslužiteljima, naklonivši se oltaru, vraća u sakristiju. 
 
     Iskazivanje časti oltaru u slavljenju Liturgije časova obznanjuje Kristovu prisutnost u Crkvi koja moli, kao i spasenjsku vrijednost Liturgije časova. Osim toga, Liturgija časova prenosi na cjelokupno vrijeme dana hvalu Gospodinu i snagu njegova spasenja, slavljenoga u otajstvu euharistije na oltaru.