Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana


 
Svijeće kod posvetnih križeva u crkvi
 
 
 
 
U   starijim crkvama moguće je na zidovima, ispod posvetnih križeva,
vidjeti svije­ćnjake sa svijećama. U novoposveće­nim crkvama takvi su
svijećnjaci, čini se, rijetkost. Molimo vas za odgovor: postoje li neke odredbe
o tome i u kojim se prigodama pale svijeće uz posvetne križeve u crkvi?
Mislav R., Zagreb
 
Slavlje posvete crkve malo je poznato većini naših vjernika. Mnogi nisu nikada imali prigodu biti dionicima slavlja posvete crkve, pa značenje toga slavlja, kao i znakovi koji su u liturgijskome zdanju vidljiv spomen na posvećenje crkve, ostaju nezamijećenima i slabo razumljivima. Tako je i s posvetnim križevima koji se ugrađuju u stijene (zidove) crkve i koji se u bogoslužju posvećenja crkve pomazuju krizmom. O njima smo već pisali u našemu listu (2008., br. 11). Ti posvetni križevi, redovito uklesani u kamen i ugrađeni u zidove crkve, spomen su na slavlje posvećenja u kojemu biskup krizmom, posvetnim uljem, pomazuje oltar i zidove crkve. Oni su tijekom stoljeća toliko srasli sa slavljem posvete crkve da je Kongregacija za obrede 1696. godine izdala odredbu prema kojoj, u nedostatku valjanih pisanih svjedočanstava o posveti neke crkve, posvetni križevi na njezinim zidovima mogu biti prihvaćeni kao sigurno jamstvo njezine posvećenosti. 
     Današnji Red posvete crkve predviđa da se nakon posvetne molitve i pomazanja oltara pomazuju i zidovi crkve na posebno označenim mjestima: biskup, naime, krizmom znamenuje dvanaest križeva koji su raspoređeni po zidovima crkve; umjesto dvanaest križeva mogu biti četiri križa. Pomazanjem oltar postaje znamen Krista, Pomazanika, a pomazanje zidova crkve označuje da se ona »sva i zauvijek namjenjuje kršćanskom bogoslužju« (Red posvete crkve, 16). U daljnjemu koraku slavlja posvete crkve oltar se, nakon kađenja, prekriva stolnjakom, a potom ga se rasvjetljuje svijećama: uz njega se pale oltarne svijeće, a potom i svijeće pripravljene uz mjesta pomazanja zidova, čime se pokazuje da je Krist »Svjetlo na prosvjetljenje naroda« te da njegovim sjajem odsijeva Crkva, zajednica vjernika. 
     Kršćanska osjetljivost za znak svečanoga »rasvjetljivanja« crkve u slavlju njezine posvete oblikovala je i posebne svijećnjake koji su se ugrađivali u zidove crkve ispod kamenih posvetnih križeva. Današnje liturgijske odredbe ne donose o tome nikakve upute, kao što nema ni odredaba o paljenju svijeća uz posvetne križeve u nekoj drugoj prigodi, osim u tome jedinstvenome slavlju posvećenja crkve. No, osjetljivost za govor znaka i za vrijednost slavljenja obljetnice posvete crkve potiče na smislenost i opravdanost paljenja svijeća uz posvetne križeve u godišnjemu slavlju (obljetnici) posvete crkve. 
     Tomu se slavlju u mnogim zajednicama ne pridaje potrebna pozornost, pa se ono ili ne slavi, ili se u njemu ne vidi posebna pastoralna vrijednost. Slavlje obljetnice posvete vlastite crkve može, međutim, biti milosni trenutak koji zajednicu vjernika podsjeća da i sami tvore Crkvu, živi hram, »sazdan na temeljima apostola, sa zaglavnim kamenom Isusom Kristom«, kako to lijepo izriče molitva posvete crkve. Kameni križevi uklesani u zidove crkve i svijeće pod njima podsjetnik su da se Crkva na slavlje okuplja u »svjetlu otajstva Križa«, živo urezanoga u živote vjernika. 
     Paljenje svijeća uz posvetne križeve u slavlju obljetnice posvete crkve može biti doživljeno kao jedinstven trenutak u liturgijskoj godini, trenutak koji je u potpunosti vlastit toj zajednici i njezinoj odgovornosti za Svjetlo kojim su milosno rasvijetljeni. Paljenje svijeća uz posvetne križeve u tome jedinstvenome trenutku može biti prepoznato također kao prigoda da se u vjernicima probudi svijest i zajednička odgovornost za samo zdanje koje im je povjereno kao mjesto svetoga okupljanja.