Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana


 
 
 
 
Oltar i oltarnik
 
U mojoj župnoj zajednici povjerena mi je briga za urednost i čistoću liturgijskoga prostora, što uključuje i brigu za liturgijsko (i oltarsko) ruho. Katkada sam u nedoumici kako postupiti u traženju novoga ruha (oltarnika) za oltar. Je li oltarnik samo ures oltaru ili ima neku drugu svrhu u samome slavlju?
 
Nikolina P.
 
 
Po slavlju euharistije u kršćanskoj se zajednici aktualizira i udanašnjuje Kristovo djelo otkupljenja, žrtva Križa. Tajna Kristova prinosa na križu čudesno se otkriva upravo u činu euharistijskoga blagovanja: Bog je prinio samoga sebe na žrtveniku što su ga ljudi podigli, kako bi čovjek mogao blagovati od toga Božjega prinosa. Sve su ljudske žrtve (bile) nedostatne da bi zavrijedile biti otkupiteljskima. Samo je jedna žrtva otkupiteljska, ona Kristova. Udioništvom u euharistiji postajemo dionici dara otkupljenja. Stoga je oltar, na kojemu se slavi euharistija, žrtvenik svetoga Kristova prinosa, i ujedno stol na kojemu Crkva, blagujući, postaje dionicom Kristova žrtvenoga dara. Oltar je žrtvenik i stol, stol koji je prostrt jednom zauvijek – Kristovim prinosom samoga sebe na žrtveniku križa. 
 
     Oltarnik (stolnjak) na oltaru govori o pro­strtome stolu na kojemu Krist daruje Crkvi sebe kao žrtvu, u kojoj zajednica vjernika blagovanjem ima udjela. Oltarnik podsjeća i na žrtvenik križa, s kojega je Krist bio skinut te umotan u laneno platno i položen u grob. Prostrti oltar prima na sebe jednom prinesenu žrtvu križa. Liturgijska je tradicija stoga odnjegovala posebnu osjetljivost za ruho oltara: s pomnjom se pazilo da ono bude od lana, kao što je i platno u koje je bilo umotano Kristovo tijelo bilo od lana. 
 
     U prošlosti je vrijedilo načelo da oltarnu menzu prekrivaju tri oltarnika (stolnjaka), od kojih je jedan redovito padao (do poda) niz bočne strane oltara. Prednja strana oltara bila je nerijetko zakrivena posebnim dodatkom, širim ili užim ’antependijem’, koji je bio u boji liturgijskoga dana ili blagdana, ili je pak bio vlastit pojedinoj svetkovini, odnosno liturgijskom vremenu, likovno (vezom ili oslikom) tematizirajući blagdan ili liturgijsko vrijeme. U nekim nerimskim liturgijskim tradicijama oltar je bio u potpunosti prekriven oltarnim ruhom. 
 
     U liturgiji obnovljenoj nakon Drugoga vati­kanskoga koncila nastoji se da oltar bude sredi­šte svega liturgijskoga događanja, kao i ishodište svih silnica liturgijskoga prostora. Takvoj želji ne pristaje govor o prednjoj i ­stražnjoj strani oltara: on je simboličko središte te je, okupljajući oko sebe zajednicu vjernika (circumstantes), svaka njegova ploha ‘prednja’. I oltar i njegov stolnjak treba da govore o svetoj Žrtvi koja se na njemu uprisutnjuje. Današnje liturgijske od­redbe u tome smislu određuju: »Iz poštovanja prema slavljenju Gospodnjega spomenčina i prema gozbi na kojoj se pruža Gospodnje Tijelo i Krv, oltar na kojem se slavi neka bude prekriven barem jednim stolnjakom bijele boje, a on neka oblikom, mjerom i uresom odgovara formi samoga oltara.« (­Opća uredba Rimskoga misala, 304). Oltarnik nije prvotno ures oltara; on je njegov ‘dio’, jer ga oblikuje i predstavlja kao prostrti žrtvenik i stol. Ponegdje će, ovisno o formi oltara, oltarnik prekrivati samo oltarnu ploču (mensa), ponegdje će samo kratko prelaziti preko sva četiri ruba, a drugdje pak padati niz njegove dvije (bočne) strane. Potrebna je, dakle, odmjerenost u načinu ‘prostiranja oltara’ kako bi se sačuvala njegova značenjska dvostrukost – kao žrtvenika i stola. To ne uskraćuje prostor kreativnosti u izradi oltarnoga ruha. Pri izradi oltarnika valjalo bi izbjegavati natpise, pazeći također da oltarnik ne bude mjesto širokoga tematiziranja i razlaganja euharistijske pobožnosti. U tome će smislu biti govorljiviji kakvoća i tkanje platna za oltarni stolnjak, nego ‘uresi’ koji bi mu vezom bili ‘pridodani’. Krist nam je na žrtveniku križu pripravio gozbu svoje ljubavi. Prostrti oltar uprisutnjuje taj Kristov dar.
 
 
Urednik