Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana


 
 
Svibanjska pobožnost ili vazmena duhovnost?
 
 
 
Nalazimo se u mjesecu svibnju, kada se u našim crkvama vrši
zajednička marijanska pobožnost, pod naslovom »svibanjska pobožnost«.
Zašto se ona tako naziva i kako joj dati smisao koji će upućivati na samo otajstvo Krista?
B. P., Zagreb
 
 
 
Među raznorodnim oblicima pučke marijanske pobožnosti, u kojoj vjernici časte Majku Gospodinovu, zamjetno mjesto pripada i raširenoj praksi »marijanskih mjeseci«. U Crkvi na Zapadu pučka je pobožnost, uz mjesec listopad kao »mjesec krunice«, marijansko obilježje dala i mjesecu svibnju. Uz napomenu da marijansko obilježje svibnja ima svoju pretpovijest u germanskim (pretkršćanskim) proljetnim slavljima, valja se prisjetiti da su se listopadska i svibanjska pobožnost u Crkvi razvile u razdoblju (od XVI. st.) kad se vjernike rijetko pozivalo na liturgiju kao prvi i normativni oblik kršćanskoga slavljenja Boga. Stoga su ti oblici pobožnosti bili njegovani paralelno s liturgijskim kultom.
 
     Liturgijska obnova nakon Drugoga vatikanskoga sabora, dajući nezamjenjivo prvenstvo slavljenju Kristova otajstva, koje se uzbiljuje u liturgiji Crkve, pružila je temeljno usmjerenje za novo vrjednovanje pučke pobožnosti. Zato marijanska ‘svibanjska’ pobožnost svoje puno osmišljenje nalazi u usklađivanju sadržajâ, oblikâ i vremena te pobožnosti s pripadnim vremenom liturgijske godine, tj. s vazmenim ciklusom. Ispravna kršćanska duhovnost, osla­njajući se na Kristovo djelo otkupljenja, ne poznaje naime »mjesece«, pa tako ni svibanj, nego »vremena« u kojima Crkva kroz tijek godine slavi čitavo Kristovo djelo otkupljenja. Tako umjesto mjesecî ‘posvećenih’ različitim naslovima i oblicima pobožnosti, govorimo o vremenu došašća i božićnom vremenu, vremenu korizme i vazmenom vremenu te o »vremenu kroz godinu«. Ta bi vremena trebala biti nadahnuća za svekoliku kršćansku duhovnost pa i za pučku pobožnost.
 
     Promišljajući na tome tragu o uvriježenoj »svibanjskoj« pobožnosti potrebno je ponajprije uočiti udioništvo Blažene Djevice Marije u Kristovu vazmenome otajstvu i u događaju Pedesetnice. Dostatno je prisjetiti se Marijine prisutnosti pod križem, Gospodinovih riječi učeniku Ivanu »Evo ti Majke« (Iv 19, 25-27) te njezine postojane prisutnosti u životu prve jeruzalemske zajednice (Dj 1, 14). Teško je govoriti o vlastitosti »svibanjske« pobožnosti ako se ona svede na zajedničko svakodnevno moljenje krunice ili ako se njezino značenje traži u blijedoj slici toga proljetnog mjeseca. Svibanjsko obilježje marijanske pobožnosti prije svega je vazmeno obilježje. Stoga u vazmenom vremenu, koje se redovito proteže kroz čitavi mjesec svibanj, marijanska pobožnost ne bi smjela biti zamkom da se vjernički osjećaj odvraća od središnjosti Kristova vazmenoga otajstva. Štoviše, ukoliko ti oblici pobožnosti ne bi vodili k punijem razumijevanju i poniranju u otajstvo Vazma, s pravom će se nametnuti pitanje smisla takvih oblika pobožnosti.
 
     U raširenoj praksi marijanske pobožnosti, koja počesto gotovo da ne ­razlikuje vlastitost pojedinih dana i vremena u liturgijskoj godini, danas je, usuđujemo se reći, važnije pitati se kako bi u prvi plan moglo biti stavljeno Kristovo vazmeno otajstvo.
 
     Stoga je na tragu svibanjske pobožnosti, potrebno nastojati oko vazmene duhovnosti koja će na primjeru Marijine pouzdane vjere nastojati graditi istinsko ozračje vazmene radosti i otvorenosti Kristovu Duhu. Življena vazmena duhovnost rodila je i vrijedan oblik pobožnosti – Put svjetla (Via lucis) u kojem Mariju promatramo u zajedništvu apostola što iščekuju obećani dar Duha. Bogato vrelo vazmene duhovnosti nalazimo i u samim liturgijskim obrascima koji Majku Gospodinovu nazivaju »Djevicom iz dvorane posljednje večere« i »Kraljicom apostola«, a Ivan Pavao II. nazvao ju je »uzorom razmatranja« (contemplationis exemplar) Kristova otajstva. Stoga je vazmeni svibanj izazov za novo sadržajno, kristološko, osmišljavanje marijanske pobožnosti.