Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana


 
 
Molitva za preobraženu svagdašnjost
 
 
Želim stati pred tebe, Gospodine,
odmaknuti se od svagdanjosti, 
od običnosti koja niže trenutke prolaznosti, 
i uroniti u tvoju vječnost
koja milosno oplahuje moje dane,
moje jutarnje početke
i zahvalne svršetke dana.
Svagdašnjicu, bremenitu htijenjima i brigama,
još ne uspijevam, Gospodine, tebi posvema darovati.
Još sam zaveden mišlju da mogu i trebam puno toga
i da stići ne ću do onoga što sam sebi zadao,
u zaboravu da na koncu sve nestaje
a ti jedini ostaješ, ti koji si nad svim, 
uvijeke, prije vjekova i nakon vjekova. 
 
Hoću li moći stati pred tebe, Gospodine, 
u onome zadnjem trenu, kad vijek moj mine
i kad sve nestane, poput praha na vjetru,
nevrijedno pred tvojim očima?
Što će ostati na dlanima mojim i u srcu mome?
Zar samo jutarnja predanja 
i večernja kajanja?
 
Izručujem ti, Gospodine, sebe u svoj svojoj ranjenosti, 
u svoj zaokupljenosti brigama i htijenjima,
u bremenitosti obećanja koja nadilaze moje moći,
u površnosti svojih odluka i novih početaka,
u strahovima da ću biti prozren i prezren.
Izručujem ti svoje dane, 
katkad isprazne od tolikoga hitanja i htijenja
a katkad ispunjene ispraznošću utonoća u trenutke što nestaju.
 
Pohodi me svojim smilovanjem
i rasvijetli mi srce svjetlom svoje vječnosti
da svoje dane, zarobljene u svagdašnjost i običnost,
umijem preobraziti u blagdane, 
koji svime što činim slave tebe 
i vode me k tebi, tiho i ustrajno,
k tebi koji si izvor i uvir moga života. 
 
Ne dopusti da u brizi za ono što si mi povjerio zaboravim tebe
i da išta započnem bez tebe. 
Čuvaj me u radosti življenja i u nesebičnosti služenja
da misao na tebe rasvijetli svako djelo,
svaki susret, sva traganja i htijenja,
te svi trenutci dana pronose ljepotu tvoje milosti
od jutarnjih predanja do večernjeg zahvaljivanja,
kako bi sav dan, i svaki dan,
bio blagdan posvećen tebi
i svjedočenju tvoje blizine svima koje susrećem. 
 
I kad jednom stanem pred tebe, u čas onaj,
pogledaj moju malenost,
vidi želje i nagnuća moga srca 
i ono malo dobra što ostane na dlanima mojim, 
i oprosti mi posrnuća,
jer ja još vjere imam, 
i još je više želim,
baš zato što vidim koliko je malo imam.
Ovo zrno vjere i radost nade
zalij, Gospodine, milošću svojom
da svagdani uzrastu u blagdane
i da u svemu što činim i svime što mi daješ
slavim tebe i samo tebe,
živeći tvoju vječnost
od sada, sve do u vječnost. Amen.
 
fra Ante Crnčević