Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

U ruci Božjoj
 
 
Bože, tvoja me desnica spašava! – s pouzdanjem pjeva Psalmist. Svetopisamski govor o Bogu, da bi iskazao Božju spasenjsku brigu za čovjeka, često rabi simbolizam ruku: njegova »sveta mišica« (Iz 52, 10), »blaga ruka« (Ezr 7, 9), »sjena njegove ruke« (Iz 49, 2), »podignuta ruka« i »ispružena desnica« izrazi su koji očituju Božju svemoć i zaštitu. Božja vjernost i ljubav prema čovjeku očituju se u is­pru­ženosti i otvorenosti ruke: »Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom, koji hodi putem zlim« (Iz 65,  2). Biti u Božjoj ruci znači živjeti u skladu s njegovim riječju i njegovom voljom. Zato evanđelist Luka za Iva­na Krstitelja jednostavno kaže: »Ruka Božja bijaše s njime« ­(Lk 1, 66). 
 
     Krist je objavitelj Božjih ruku. On otkriva Očevo lice i Očeve ruke. U njemu se susreće ljudsko s božanskim. Drevna kršćanska ikonografija u apsidalnim fresko-prikazima predstavljala je Boga Oca kao stvaralačku ruku, desnicu iz koje sve ishodi. Umjetnost je Krista u slavi nerijetko prikazivala s raširenim rukama koje se, u odnosu prema tijelu, čine nerazmjerno velikima. Taj »nerazmjer« Kristovih ruku svjedoči puninu božanske objave u njemu, kao i preobilnost spasenjskoga dara za čovjeka. Već je prorok Izaija hrabrio narod kako Božja ruka »nije prekratka« da bi spasila čovjeka (Iz 50, 2). Krist je sve predao u ruke Očeve i tako ispunio svoje poslanje. 
 
     Očeva ruka stvaranja i Kristova desnica kojom poziva, blagoslivlja, ozdravlja, pridiže, oprašta, prihvaća, uskrisava i kojom s križa grli one koji u njega povjerovaše, znak su odabranja, vjernosti i spašenosti. Na tome je tragu kršćanska predaja, služeći se blagom kulture, gradila jasan simbolizam ‘desne’ i ’lijeve’ strane, ne suprotstavljajući ih i ne sukobljujući, nego stavljajući ih u odnos s Kristom, izvorom spasenja. Kršćanstvo ne razumijeva ‘desno’ i ‘lijevo’ iz njihove antinomije ili međusobne isključivosti, nego iz njihova odnosa prema Središtu, ili pak iz njihove susljednosti, koja od obećanja hodi prema ispunjenju. Uslijed suvremenih političkih sučeljavanja i podjela na desno i lijevo oslabljena je čovjekova sposobnost razumijevanja bogatoga kršćanskog simbolizma ‘Božje desnice’ te o njoj zavisnoga značenja ‘desne’ i ‘lijeve’ strane. No, Božja ruka nije za nikoga prekratka. Ona seže do svakoga tko je spreman primiti njegov dar spasenja. Uvidi u drevnu kršćansku ikono­grafiju mogu pružiti proširenje i obogaćenje današnjim uskim shvaćanjima. 
 
Urednik