Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Krist zaodjeven u ruho golosti
 
 
Veliki petak. Dan prepun tišine. Glasan tišinom u poklonstvu pred Kristovim križem i njegovim u grob položenim tijelom. Svećenikovo ponizno prostiranje pred oltarom, na kojemu se toga dana ne slavi euharistija, i poklonstvo pred Kristovim križem otkrivaju nam tijesnu povezanost otajstva euharistije i otajstva križa. Samo iz poklonstva pred Raspetim i pred otajstvom njegove smrti, moguće je proniknuti u otajstvo Euharistije. Euharistijsko je slavlje spomen-čin Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Na Veliki petak vršimo spomen na prvi korak toga velikoga Otajstva.
 
     Krist ponižen, izrugan, ogoljen, izbičevan, raspet, ubijen i pokopan. To je slika od koje zazire pogled suvremenoga čovjeka. Krist na kojemu nema »ni ljepote ni sjaja« ostaje neprivlačan, smatra ga se tragičnim i nemoćnim. Zaziranjem od Raspetoga, ljudi svakoga vremena htjeli su Krista obući u »novo ruho«: proglašavan je humanistom, idealistom, komunistom, socijalistom, revolucionarom… uvijek kako bi se zastrla istina koju je došao objaviti svijetu. I ­danas ga se zastire svakojakim ruhom… Crkva na Veliki petak svečano otkriva njegov raspeti lik kako bi objavila pravu istinu: raspetost i poniženost jest ruho u koje smo grijesima zaogrnuli Boga koji je sišao u naše čovještvo. Krist je odjenuo našu ranjenost grijehom, našu podložnost smrti – našu golost. U svečanome otkrivanju križa, zastrtoga velom, liturgija objavljuje da je upravo u Raspetome, komu je oduzeta sva ljepota zemaljskoga života, izvor istinske Ljepote koja će obnoviti svijet. Božja se ljubav tu, u raspetosti i predanju smrti, nije zaustavila. Bog, izvor života, »sišao je u smrt« da bi sve predane smrti izveo u život. Njegovom je smrću umrla i sama smrt. 

     Vjera koja ne umije zastati pred Raspetim i priznati istinu da je ruho raspetosti otkano od ljudskih grijeha i od Božje ljubavi, nema snage u poklonstvu zastati pred Kristom Velikoga petka te ostaje nemoćna proniknuti u otajstvo euharistije, koja je spomen-čin nedjeljivoga otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Na Veliki petak ne slavimo euharistiju jer slavimo njezin čudesni izvor. Zastanimo u taj presveti dan u poklonstvu pred otkrivenim Kristovim križem, pred njegovim ogoljenim Tijelom, kako bismo u svakome slavlju euharistije, hraneći se Darom Kristova Tijela, mogli biti zaodjeveni Ljepotom koja je smrt preobrazila u život.
 
 
 
 
Urednik