Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Plamen vjere
 
 
Jedna od slika pred koje nas vodi liturgija vazmenoga vremena jest slika rasvjetljujućeg ognja. Njoj se pridružuje simbolizam svjetla, prosvjetljenja, topline, sjaja, svitanja… Pred toplinom i svjetlom plamena sve zadobiva drugo obličje. Plamenu se možemo diviti, možemo ga gledati, ali njegov se plam zrcali i u našim očima. On daje gledati. Pred Uskrslim koji je Svjetlo, i sami bivamo rasvijetljeni. Kršćaninu nije rasvijetljen samo put; on sâm biva prosvijetljen jer mu se daruje Svjetlo istinsko. Rasvijetljen Svjetlom koje je raspršilo tminu grijeha i tamu smrti, kršćanin se u življenju vazmenoga vremena uvijek iznova izručuje snazi vjere koja ide onkraj onoga što je povjereno pogledu i dodiru. Svjetlost obasjava i ispunja, a da ne dodiruje. Vjera proniče u otajstvo poput svjetla. Ona se zadovoljava nutarnjim gledanjem. Možemo stoga vjerovati unatoč uvjetovanosti našim tjelesnim, zemaljskim i vremenitim danostima. Nevidljivost i nedodirljivost otajstva uskrsnuća nisu zaprjeka nego izazov vjeri i njezinu produbljenju.

     U zbornoj molitvi Druge vazmene nedjelje Crkva ispovijeda istinu da Bog svakim slavljem Vazma užiže vjeru njemu posvećenoga naroda (fidem sacratae tibi plebis accendis). Izručujući se poticajima i ritmu liturgijskih slavlja vazmenoga vremena – oslanjajući se, primjerice, na vazmene nedjelje, osobito na liturgijske molitve i svetopisamska čitanja – doista je moguće vidjeti rast prve Crkve, njezino širenje i radost kojom je osvajala svijet, ali i uočiti onaj nutarnji rast po kojemu je vjera bila rasvjetljivana, u izričajima oblikovana i neustrašivo svjedočena. Takav rast vjere događa se i danas, snagom istoga Kristova otajstva i djelovanjem njegova Duha. Liturgija oblikuje duhovnost vazmenoga vremena, izručujući Crkvu Kristu Svjetlu, vodeći ju Putem koji je Krist, unoseći ju u Istinu koja je Krist i obogaćujući ju životom u Kristu. Živjeti vjeru u Kristovo uskrsnuće moguće je jedino u Crkvi, zajednici vjere, u kojoj se Uskrsli očitovao i kojoj je ostavio trajne znakove svoje prisutnosti. Sakramenti su spomen-čini njegova spasenjskoga djela, ali istodobno i spomen budućega zajedništva s njime, u njegovoj vječnosti.

 
 
Urednik