Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
 
Bez Krista nema svetosti
 
 
 
Crkva je sveti saziv, okupljenost vjernika oko Isusa Krista. U svakome obliku poslanja, u djelima milosrđa i ljubavi, u liturgijskome slavlju, u činima pobožnosti, kao i u čašćenju svetaca, Crkva se predstavlja kao zajedništvo s Kristom, koji je sva njezina snaga. Bez Krista Crkve nema. Stoga ni kršćansko čašćenje svetaca nije moguće zamisliti bez usmjerenosti na Krista. Pojedine svoje članove Crkva je proglasila svetima upravo zato jer je u njima prepoznala snažan odsjaj Kristove svetosti. Časteći svece, Crkva proslavlja Krista, osvjedočuje se u ucijepljenost njegova otajstva u život Crkve te se nadahnjuje njihovim primjerom nasljedovanja Krista. Ako je »svetost trajno vrelo i neprevarljivo mjerilo njezine apostolske djelatnosti i njezinoga misionarskog zanosa« (Ivan Pavao II., Christifideles laici, 17), čašćenje svetaca vraća Crkvu na izvore svetosti, na Krista. U njihovu putu svetosti kršćani spoznaju da su i sami pozvani na svetost po evanđeoskome življenju svoga poslanja. Sveci svojim primjerom ne privlače nikoga k sebi, jer to ni za života nisu činili. Kako su se za života posvema predali Kristu, tako i sada, proslavljeni u Bogu, sve privlače Kristu i njegovu daru spasenja, kako bi ih »stekli« za Krista (usp. 1Kor 9, 19-22). Sveci ostaju živo prisutni u životu Crkve jer svojim molitvenim zagovorom kod Gospodina »ne prestaju skrbiti za one koje su ostavili na zemlji« (Katekizam Katoličke Crkve, 2683). 
 
     U liturgijskome čašćenju svetih Crkva pred nebeskim Ocem ispovijeda: »Njihova zaslužena nagrada proslava je tvoje milosti; njihov život nam je primjer, njihov zagovor pomoć, zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva; mnogovrsno nam svjedočenje svetih pomaže u životnoj borbi, dok svi ne postignemo neuveli vijenac slave – po Kristu našem Gospodinu.« (Predslovlje svetaca, I). Čvrstom vjerom ispunjeno štovanje Boga, čijemu je daru spasenja Krist jedini posrednik, ne otklanja pogled od svetaca. Oni su nesebičan Božji dar Crkvi. Krist se u njima nudi svojemu narodu kao nova mogućnost življenja evanđelja i puta svetosti. Biti zagledani u svece a ne vidjeti Krista, značilo bi odijeliti ih od Onoga kojemu su se za života sasvim predali. Bilo bi to novo ‘progonstvo’ svetih. Pogled na živote svetaca ne smije ostati zaslijepljen njihovim čudesnim ili herojskim djelima, nego nam ima otvoriti oči za Krista, za put svetosti koji vodi k njemu. U čašćenju svetih naša se vjera čisti od zabluda o ljudskoj moći i zaslugama naših djela. Sveci su nam pouka da bez Krista ne možemo ništa učiniti. On je objavitelj i darivatelj Božje svetosti.
 
 
 
Urednik