Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
 
 
Ljepota iz smisla
 
Sav je život traganje za smislom. I život vjere uvijek iznova upire pogled onkraj vidljivosti, u vječnost, u otajstvo Krista, kako bi se doprlo do Smisla i kako brige oko života koji prolazi ne bi oduzele ljepotu življenja. Liturgija Crkve milosno je mjesto darivanja Smisla. U njoj se – po snazi Božje riječi, po preobrazbenome djelovanju sakramenata i po okupljenoj zajednici koja postaje Kristovo tijelo, Crkva – ponire u životni susret s Bogom. Zato ljepota liturgije izmiče svaki put kad se u slavlju usredotočimo na ono što mi unosimo u slavlje. Liturgija je Božje djelo. Izručenost tomu svetom djelu čini nas istinskim sudionicima slavlja i dionicima spasenja. U toj izručenosti pronalazimo nadahnuće za oblikovanje liturgije u ljepoti koja će biti dostojna Dara koji nam se u njoj izobilno povjerava. Ljepota je dar, nezaslužen, nerastavljivo utkan u život. Sve drugo može  biti samo kratkotrajan privid ljepote. Zato i ljepota liturgije izvire iz njezinoga smisla, iz susreta s Onim koji je »zaodjeven veličanstvom i ljepotom« (Ps 104, 1). Ljepota liturgije provire iz izručenosti božanskoj ljepoti. S tim povjerenjem u slavlju vjere, pa makar bilo i skromno, budi se u nama radosni poklik: »O Ljepoto, tako stara i tako nova…« (sv. Augustin), jer sami, u dubini bića, bivamo dodirnuti Ljepotom.
 
     Ljepota se u liturgiji ne zamjećuje odmah, na prvi pogled, jer ona nije u izvanjskoj zaodjevenosti obreda, njego u smislu slavlja. Unutra. Doboko. Potrebno je zaroniti u otajstvo, izručiti se s potpunim povjerenjem njegovoj snazi, prihvaćajući i nepredvidivo, kako bi se otkrilo Ljepotu. Samo ona može biti pravi razlog slavlja i samo ona može biti toliko privlačna da – unatoč neprivlačnosti naših slavlja – u nama opstane želja ponovno pristupiti slavlju koje se ponavlja u svojoj nesavršenosti. Zato pred svima koji žele istinski slaviti liturgiju, kao i pred onima kojima je povjerena odgovornost za nju, stoji nezaobilazna zadaća: otkriti Otajstvo i uvijek iznova uranjati u njega. Tu, u otajstvu Kristova djela spasenja, u Kristu koji živi među nama, stoji sva bît i smisao liturgije. Duh, otajstvo, smisao, bît… pojmovi su koji u liturgijskoj misli stoje ispred obredne zadanosti, ispred norme i odredbe. Slijedeći misli velikih liturgijskih mislilaca Romana Guardinija i pape Benedikta XVI., želimo aktualizirati potrebu oslonjenosti na duh liturgije u njezinu razumijevanju, oblikovanju i slavljenju. 
 
 
 
Urednik