Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
Odbljesci Kristove svetosti
 
 
Ljepota Crkve stoji u njezinoj svetosti, očitovanoj u raznolikosti svetačkoga ruha, otkanoga snagom naviještanja i iskrenošću predanja putu evanđelja, hrabrošću svjedočenja sve do izručenja dara života, predanošću pastirskoj službi, djelima ljubavi i radošću služenja potrebitima, ili pak jednostavnošću i iskrenošću svagdašnjega života… Nema poziva koji Bog stavlja pred čovjeka, a da on ne bi bio put svetosti. Zato je Crkva urešena divnim primjerima života svetaca. Oni otkrivaju kako je ljepota Kristova evanđelja doprla do svakoga kraja zemlje i zaogrnula ljude iz svih staleža života, iz raznih načina služenja u Crkvi, iz raznih životnih zanimanja… 
 
     Sveci su odbljesci Kristove svetosti. Crkva nikada ne svijetli svojim svjetlom, već je u službi Krista Svjetla. Tu drevnu sliku Crkve prispodobljene Mjesecu, koji nema svjetlosti u sebi nego ju prima od Sunca i daruje ju tami koja je oko njega, više su nam puta pred oči stavili papa Benedikt XVI. i papa Franjo. Život svetosti je u službi toga svetoga odbljeska. Obasjani i rasvijetljeni Kristovom svetošću, kršćani na putu svetosti svijetle ne zadržavajući ništa za sebe i ne umišljajući da svjetlo izvire iz njih ili iz njihova zalaganja. Kršćanin koji kroči putem svetosti vođen je Apostolovom mudrošću: »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.« (Gal 2, 20). 
 
     Zajedništvo Crkve u nebu proslavljene i One koja hodočasti putovima svijeta hrani i nadahnjuje sve one koji su na putu svetosti. Zato se Crkva utječe molitvenomu zagovoru svetih anđela, Gospodinove Majke i svetih koji su Božjoj slavi. Loretske (Lauretanske) litanije našle su stalno mjesto u (svagdašnjoj) pobožnosti puka, a velika liturgijska slavlja (ređenje biskupa, prezbitera i đakona; redovničko zavjetovanje; slavlje posvete crkve i oltara) iskrenu molitvu Crkve izručuju Bogu po Litanijama svetih. Zazivati zagovor nebesnika, koji Boga gledaju licem u lice, znači žudjeti za obećanim darom vječnosti i otvarati ‘trenutke vremena’ njezinoj preobrazbenoj snazi. U jednostavnosti, ritmičnosti i kratkoći molitvenih prošnja, ponavljanje zaziva »Moli za nas« daje doživjeti Litanije svetih kao rijeku milosti koja se slijeva na zajednicu molitelja. U tim svetim trenutcima molitve zazivi koji se izgovaraju ‘nestaju’ u čudesnu prisutnost Neba te daju ‘čuti’ zagovornu molitvu Svetih i vidjeti zrcaljenje Svetosti koja nam obasjava put.
 
 
 
Urednik