Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
 
U ruke tvoje, Gospodine...
 
 
 
Gospodinov poziv na »neprestanu molitvu« Crkva slijedi osobito Liturgijom časova koja, protkana kroz vrijeme, ispunja Kristovim djelom spasenja sav tijek dana i noći. To je molitva prošnje i zahvaljivanja koja prati ritam dana, od čovjekova ustanka do počinka, omogućujući vjerniku suživjeti se Kristom koji je, sišavši iz vječnosti u vrijeme, posvetio vrijeme i otkupio svijet. Po Kristovu daru spasenja u vremenu vrijeme je posvećeno. Svaki dan i svaki trenutak mogu biti »sveto vrijeme«, milosni trenutci susreta s Bogom. 
 
     U nizu molitvenih trenutaka liturgijska je tradicija odnjegovala i molitvu Povečerja u kojoj vjernik pred odlazak na noćni počinak zahvaljuje Bogu za protekli dan te mu se s pouzdanjem predaje. Noć, tama i san tvore stanje u kojemu čovjek osjeća ograničenost svojih moći. Potrebit je počinka, pa i onda kada ne osjeća umora. Noć i tama omogućuju ljepotu i mir počinka, ali svojim simbolizmom ujedno upućuju na konačni počinak. Stoga je odlazak na počinak jedinstven trenutak molitvenoga zajedništva sa Stvoriteljem. Usnuti s Gospodinom krijepi nadu za ljepotu novoga dana, darovanoga iz ruke Onoga koji je izvor svega života. 
 
     U liturgiji Povečerja na poseban način progovara šutnja. Molitelj uranja u šutnju, u tišini motri protekli dan, zahvaljuje za sve darove Božje dobrote i moli oproštenje za sve što je ostalo okaljano grijehom, nesavršenošću, nemarom, odbijanjem Božje blizine… Povečerje je ispunjeno ponajviše povjeravanjem Gospodinu. Molitva pouzdanja rasvjetljuje hod vjere i omogućuje gledati onkraj noći, onkraj smrti. Tu i vrijeme zadobiva novu vrijednost. Vjernik odjednom spoznaje da je moguće imati vremena, uvijek, unatoč svoj žurbi i zarobljenosti brigama i poslovima. Mudar čovjek ima vremena, i pri tom znade da ga nema za sve i za bilo što. Tko ima vremena za sve, taj ga zapravo nema. Molitveni susret s Bogom na izmaku dana, rasvjetljuje što je uistinu potrebno te daje spoznati darovanost i dragocjenost vremena. Tako večer doziva novi dan, a svitanje kojemu je prethodila večer ispunjena zahvalnošću Gospodinu, radosno grli vrijeme, nove susrete, ljude, trenutke, nove darove Božje dobrote…
Došašće je vrijeme oslikano igrom noći i svitanja, bdjenja i buđenja, iščekivanja i susreta. Možemo ga živjeti kao veliko povečerje, otkano zahvalnošću, ostavljanjem djelā tame koja zasjenjuju dane, obraćenjem i izručenjem života Onomu koji dolazi – u noći. U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj…
 
 
 
Urednik