Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
 
Grijeh 'bezgrješnosti'
 
 
 
Tajnu grijeha čovjek otkriva tek u spoznaji Boga. Povijest spasenja otkriva nam da je izvor grijeha u čovjekovu nastojanju da živi bez Boga, premda u dubini bića ne želi živjeti protiv Boga. Pogrješna razumijevanja slobode i čežnja za vlastitim ostvarenjem vode čovjeka u iskušenje da pokuša biti kao Bog. Tom su kušnjom ispisane prve stranice biblijske povijesti ljudskoga roda. Zaborav Boga i odupiranje istini o njemu, izvoru svakoga života i svakoga dobra, rađaju u čovjekovoj naravi nemirom i nesigurnošću, a u njegovim odnosima lomom i sukobima. Gdje je zanijekan Bog, Bog koji je ljubav, poljuljan je pravi razlog življenja i uklonjen ključ razlikovanja dobra i zla, a čovjek zaranja u tamu, nemoćan pronaći pravi razlog zauzimanja za dobro. Misao o grijehu nestala je u zaboravu Boga. Grijeh je »ljubav prema sebi sve do prijezira Boga«, pisao je sv. Augustin. Tako čovjek ostaje sâm, sâm postavlja granicu između dobra i zla. Tko ne poznaje Boga i tko živi daleko od njega, umjesto o grijehu govorit će o pogrješkama, propustima, nesavršenostima, ljudskim slabostima, nesretnim okolnostima, mučnim situacijama… Tako se iz ljudske svijesti potiskuje osjećaj osobne grješnosti i krivnje te više nema razloga za kajanje. Grijeh ‘bezgrješnosti’ postaje najvećim grijehom. Grijeh i zlo ostaju tajna sve dok ne spoznamo Boga kao izvor dobra i sve dok ne otkrijemo njegovo milosrdno lice. 
 
     Crkva u korizmi zastaje pred Božjim milosrdnim licem kako bi pred njim spoznala razornu moć grijeha. Osjećaj za grijeh »povezan je s osjećajem za Boga jer proistječe iz svjesnog odnosa čovjeka s Bogom kao svojim Stvoriteljem, Gospodarom i Ocem« te zbog toga, »kao što nije moguće u potpunosti izbrisati osjećaj za Boga niti ugasiti savjest, isto tako i osjećaj grijeha u potpunosti nikad ne iščezava« (Ivan Pavao II., Pomirenje i pokora, 18). Savjest nas prekorava jer Bog počiva u nama. Grijeh je plod oholosti i pobune protiv Boga, a kajanje i želja za oproštenjem rađaju se iz poniznosti pred njim. Samo se u poniznosti priznaje krivnja i otvara put kajanju. Korizma je vrijeme poniznosti, vrijeme hrabrosti za priznanje i okajanje vlastitih grijeha.
 
 
 
Urednik