Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
 
 
Punina i iščekivanje
 
Vrijeme u kojemu se zbio Kristov dolazak u tijelu na svijet, za novozavjetne je pisce jedinstveno, posebno vrijeme. Evanđelist Luka bilježi da »narod bijaše u iščekivanju« (Lk 3, 15), Marko kaže da se »ispunilo vrijeme« (Mk 1, 14), a apostol Pavao govori o »punini vremena« (Gal 4, 4). Ti se pogledi svetih pisaca međusobno ne isključuju i ne suprotstavljaju. Potrebno ih je promatrati kao vidike iste preobražene stvarnosti. S Kristom, jer je on sâm Punina života, Glava svemu, Dovršetak svega, nastupila je punina vremena, ispunilo se vrijeme, ali smo i dalje »u iščekivanju«. U iščekivanju smo njegova potpunoga očitovanja, ‘trenutka’ kada ćemo postati dionici njegova života u slavi, dionici Božje punine. Misao o vječnosti zgodno je stoga izraziti i riječju punina. Ondje je »Sve«, »sve« koje je oslobođeno od svega prolaznoga i suvišnoga. Ovdje smo na putu prema Punini, na putu oslobađanja od svega što nam priječi da zadobijemo Sve. Zato je iščekivanje za vjernika način uranjanja u puninu vremena. 

     Punina vremena u kojoj živimo nalik je ušću rijeke. Na ušću se ona širi, predaje se nepreglednosti oceana, ali i od samoga oceana prima njegovu toplinu, slanost, okus. Ponekad osjeti i strujanje koje ide suprotno od njezina usmjerenja, uzvodno, te se uzaludno opire nadmoćnoj snazi oceana. Tako ušće nije tek na jednome mjestu; rijeka ne uvire u jednome trenutku. Ona se predaje oceanu, postupno, mirno; biva zagrljena i preobražena oceanom prije negoli se utopi u njemu i postane jedno s njime. Ondje nije nestala, nego živi u njemu, njegovim životom. 
 
     Vrijeme punine upravo je takvo – u stalnoj ‘igri’ prolaznosti s vječnošću. Vrijeme se na trenutke spotakne o ‘kamen’ svijeta kroz koji teče te nakratko ‘zastane’, ali ipak teče dalje. Katkada pohita brzacem, htijući se u potpunosti osloboditi ‘tjesnaca’ svijeta i odmah se prepustiti beskraju vječnosti, a na trenutke opet osjeti strujanje vječnosti koja njegovu tijeku daje mirnoću, sigurnost, život… Katkada pak živimo i trenutke otpora vječnosti koja nas zahvaća. Tako naši trenutci u vremenu punine, premda prolazni, već žive neprolaznost. Vremenito će uroniti u vječnost, jer vječno milosno teče našom vremenitošću. Živimo u punini vremena. Iščekujući. 
 
 
 
Urednik