Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
 
 
Rast vjere
 
Sakramentom potvrde krštenici se savršenije vežu uz Crkvu, bivaju obdareni posebnom jakošću Duha Svetoga te se tako još strože obvezuju da kao pravi Kristovi svjedoci riječju i djelom šire i brane vjeru (LG 11). Potvrda je, dakle, usmjerena k vjeri, koja snagom (virtus) Duha Svetoga biva ojačana i osnažena za svjedočansko življenje i naviještanje. U riječi potvrditi (confirmare) valja nam čitati šira značenja: utvrditi, učvrstiti, ojačati, okrijepiti, rasti… Sva ta značenja odnose se na dar vjere te na krštenika koji postaje potvrđenik upravo po vjeri koja je učvršćena i u-tvrđena milosnim darom Duha Svetoga. 
 
     Liturgija Crkve čuva čvrste poveznice slavlja krštenja i slavlja sakramenta potvrde. U teološkim razmatranjima ovoga broja Živoga vrela izdvojili smo tek dvije: ispovijest vjere (obnovu ‘krsnih obećanja’) te preporuku Crkve da krsni kum nastavi zadaću kumstva i u slavlju sakramenta potvrde (Red potvrde, Prethodne napomene, 5). Nastojanje da te poveznice budu vrjednovane vodi k promatranju vjere u njezinu neprekinutu rastu i dozrijevanju. Sakramenti Crkve tako bivaju prepoznati kao Božji spasenjski zahvati u živote ljudi, prateći ih istom snagom Duha i ostvarujući u njima, postupno, čudesni Božji naum spasenja. 
 
     Čin ispovijedanja krsne vjere u slavlju sakramenta potvrde potvrđuje da vjera iz obećanja prerasta u uosobljenje, u osobno ispovijedanje, u slavljenje, angažirano življenje, svjedočenje, naviještanje… Tako vjernikov život postaje mjesto ‘utjelovljenja’ i očitovanja čudesne dinamike vjere, koje snaga (dynamis) milosno proizlazi iz Duha Svetoga. To je snaga srastanja potvrđenika s Crkvom, zajednicom vjernika, jer se zrelost osobne vjere kuša i potvrđuje upravo u zajedništvu ispovijedanja, slavljenja i življenja. Potvrda nas čini toliko »zrelima« i »odraslima« u vjeri da još više uočavamo potrebu blizine i zajedništva Crkve.
 
     Kumovi su nositelji prave crkvene službe, po kojoj su, kao nositelji poslanja, pred Crkvom odgovorni za rast krštenika u vjeri i za njegovu živu povezanost s Crkvom, zajednicom vjernika. Po službi kuma, izabranoga »iz kršćanske zajednice«, briga župne zajednice dopire na izravniji način do životâ njezinih krštenika i potvrđenika. Čini se da je potrebno iznova osvijetliti eklezijalnu dimenziju službe kumstva kako bi ona uistinu bila pomoć kršteniku na putu vjere, a Crkvi u vršenju njezinoga poslanja. 
 
 
 
Urednik