Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
Slušati liturgiju
 
 
 
Rasprave o liturgijskoj glazbi danas raspršene su u mnoštvu pitanja na koja se želi dobiti »ispravan« odgovor. Jedni će se pitati o umjetničkoj vrijednosti glazbe, drugi o dostojnoj formi glazbe za liturgiju Crkve, neki opet o pjesmama koje bi bile prikladne za slavlja u raznim (i specifičnim) skupinama i zajednicama vjernika, a neki će pak biti zaokupljeni poglavito brigom da cijela zajednica pjeva u bogoslužju. Svako od tih pitanja zavrjeđuje odgovor, ali ni u jednome od njih ne bi smjelo izostati promišljanje o nutarnjemu suodnosu glazbe i liturgijskoga čina Crkve. Sva će nastojanja ostati samo traganja ili nova lutanja, ne nastoji li se glazbu »vratiti liturgiji«.
 
     U govoru o liturgiji bez zdvajanja ispovijedamo istinu da su slavlja sakramenata najintimnije mjesto zajedništva Crkve s Gospodinom, trenutci preobrazbe života zajednice slavitelja i pojedinaca u njoj. Rado govorimo o djelovanju Duha u liturgiji, o trenutcima svetosti, milosti, nadahnuća… No, kada je riječ o glazbi, kao da se još ne usuđujemo stvaranje i oblikovanje liturgijske glazbe povjeriti toj istoj preobrazbenoj snazi koja po liturgiji struji životom Crkve. Glazbu nerijetko stvaramo negdje drugdje, iz nekim drugih nadahnuća i traganja, te ju ‘unosimo’ u slavlje pomišljajući da ćemo njome obredni čin učiniti ‘slavljem’ ili većom svečanošću. Liturgija je već u sebi slavlje i zbog toga daje mjesta glazbi kako bismo po njoj mogli proniknuti u otajstvo vjere i biti dionici Slave koja nas milosno zahvaća. 
 
     Pedeseta obljetnica naputka Musicam sacram (5. ožujka 1967.) prigoda je zaustaviti misli na načelima obnove liturgije i liturgijske glazbe u svjetlu Konstitucije o liturgiji Drugoga vatikanskoga koncila. Načela i smjernice tih dokumenata mogu pružiti odgovore na mnoga aktualna pitanja liturgijske glazbe, ali još više mogu nadahnuti nova propitivanja o liturgiji i glazbi, kako bi glazba bila ponovno stvarana iz liturgije i za liturgiju Crkve. Glazba u slavlju vjere biva nositeljica navještaja, molitve, iskazivanja hvale, kajanja, uranjanja u sveta otajstva, ali također nositeljica milosnoga Božjega zahvaćanja u život Crkve. U liturgiji nam nije potrebna tišina da bismo slušali glazbu, nego su nam potrebni glazba i pjevanje da bismo slušali tišinu i u njoj kušali preobrazbenu snagu Kristova otajstva i ljepotu zajedništva Crkve. Pjevamo da bismo u svakome slavlju na nov način slušali Neizrecivo.
 
 
 
 
Urednik