Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
Otkrivati ljepotu
 
 
Rasprava o ljepoti može se činiti uzaludnom sve dok se ne spozna da su u njoj nerazdvojivo združene istina i dobrota. Ljepota se ne tiče tek ugode. Ljepota se spoznaje, razmatra, živi, u nju se uranja, njome se biva privučen, preobražen, ona rađa i oplemenjuje odnose… Čežnja za ljepotom u svojoj je dubini traganje za cjelinom i za smislom. Stoga se spoznaja i otkriće ljepote ne isključuju, nego se uzajamno propituju i potvrđuju, pronalazeći se u istome iskustvu i u istome doživljavaju zbilje. Ljepota spoznaje i mudrost istinske ljepote donose radost življenju. Stoga posebno mjesto razmatranja ljepote jesu čini vjere: molitva i liturgijsko slavljenje Boga i njegovih djela spasenja. Teološko-estetičko razumijevanje liturgije prepoznaje slavlje kao milosni trenutak poniranja u spoznaju Boga i otvaranja njegovoj preobrazbenoj Ljepoti. 
 
     Ljepota liturgije počiva u njezinoj istinitosti i jednostavnosti. Crkva u liturgijskome slavlju uvijek iznova dotiče i kuša ljepotu i istinu Božje ljubavi. Kao što je istina zapretana u mnoštvu riječi, a ljepota skrivena pod nanosima boja i pod površinom koja tek prividno uljepšava svijet, tako je i s liturgijom Crkve. Ona sama katkad ostane skrivena među ‘ljepotama’ koje u nju unosimo. Lijepa umjetnost, arhitektura, skladno pjevanje, umješno i mudro govorenje, pobožnost, dostojanstvo obrednih čina… sve to pristaje liturgiji. No, bez težnje za otkrivanjem liturgije u njezinoj ljepoti i jednostavnosti, svi ovi izrijeci ljepote mogu zasjeniti smisao i istinitost dara koji nam se milosno nudi. Doista, lakše je truditi se učiniti liturgiju ‘lijepom’, nastojati ‘uljepšati’ ju, negoli otkrivati njezinu ljepotu i ponirati u Ljepotu koju nam ona objavljuje.
 
     Plemenita jednostavnost liturgije izranja iz bogatstva dara spasenja koje se uzbiljuje u zajednici vjernika, Crkvi. Što vjera više spoznaje zbiljskost dara spasenja u liturgiji, to će njezine obredne forme biti ­‘čistije’, jasnije, bogate u jednostvnosti. Jednostavnost se ne suprotstavlja sjaju i raskoši, ali ne dopušta da sjaj i raskoš zasjene istinu i ljepotu Dara koji nam se u liturgiji milosno nudi. 
 
Urednik