Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

 
 
 
Slava Križa
 
 
 
Bogoslužje svetoga Vazmenoga trodnevlja započinje pjesmom: »Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni.« (usp. Gal 6, 14). U križu koji je mjesto Gospodinove smrti, kršćanin prepoznaje svoj spas, život i uskrsnuće (salus, vita et resurrectio). Ono što je bilo razumijevano kao mjesto poniženja i poruge, sada postaje mjesto proslave. Križ, na kojemu je Krist proslavljen, objavljuje da se u Kristu daruje sveopća preobrazba svijeta. Ako je smrt preobražena u život, zar što još može ostati izvan te životnosti, izvan snage uskrsnuća? Ne bojeći se raspetosti, trpljenja i umiranja, apostol Pavao ispovijeda iskrenu vjeru istinskog vjernika: »Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist.« (Gal 2, 20).
 
     Kršćanska je mudrost stoga slavu i mudrost Križa izražavala slikama novosti koja izranja iz drva križa: prikazivala ga je kao razlistalo stablo života (arbor vitae), kao dragocjeni i slavni križ (crux gemmata), ili je pak na križu prikazivala proslavljenoga, uskrsloga Krista, s vidljivim znakovima proslave (Krist ispunjen snagom života, snažnoga i prodornoga pogleda, uspravljene glave, zaodjeven u kraljevsku ili svećeničku odjeću, s kraljevskom krunom na glavi…). Unatoč tako zorno predstavljenoj mudrosti križa, takve svijesti o križu i o njegovoj životnosti, danas u duhovnosti kao da nedostaje. Pred križem ćemo se zaustaviti pogođeni svojim trpljenjima i životnim križevima, ili pak sućutni s Kristovim patnjama. No, pogled kao da se zaustavlja samo na raspetome i poniženome Kristu. Molimo za oslobođenje od križeva i trpljenja, ili pak, kad spoznamo da su patnje neizbježne, osjećamo se u njima ‘sigurnima’, zaštićenima, jer stojimo uz trpećeg Krista. Podnosimo trpljenje jer ne trpimo sami. Takva sućutnost može biti razlog utjehe, ali ne i radosti o kojoj govori Apostol: »Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista…«. 
 
     Vjernost se očituje pod križem, ali vjera gleda dalje, onkraj križa. Vjera je više od vjernosti. Usmjerena je prema onome što je s druge strane, što se vidi samo preobraženim pogledom. I ono što se vidi onkraj križa, onkraj smrti, postaje preobražajno za križ i za svako trpljenje. Tako križ i trpljenje postaju mjesto anticipacije Božje slave. Bog ne oslobađa križa i trpljenja, nego u trpljenju daruje snagu suživljenja s na križu proslavljenim Kristom. S apostolom Pavlom ispovijedamo, u svakome trenutku života: »Meni je živjeti Krist.« (Fil 1, 21).
 
 
 
 
Urednik