Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Korizma – »vrijeme bez«?
 
 
Spremnost vjernika na intenzivniji život vjere u vremenu korizme nerijetko se suočava s pitanjem kako to milosno vrijeme učiniti plodnijim, prikladnijim za rast u vjeri i zajedništvu s Gospodinom. Iz mnogih površnih razmišljanja o vremenu korizme naviru pitanja o tome čega se u korizmi kanimo odreći i jesmo li ustrajali u svojim odlukama. Katkada se takva odricanja vežu uz samodisciplinu, kontrolu vlastitih želja, ili su pak motivirana brigama koje ne proizlaze iz evanđeoskoga poziva na obraćenje i na življenje evanđelja. Mogao bi se steći dojam da korizmi pristaje naslov Vrije­me bez. Sva se pozornost usmjerava na spremnost i umijeće da barem u jednome razdoblju živimo bez nečega što je štetno ili barem nenužno za život. Time kao da želimo prikriti istinu da je naš život redovito život bez. Korizmeni poziv na obraćenje na prvo mjesto stavlja upravo ono što nam nedostaje, što je zaboravljeno i potisnuto, a ne ono što je suvišno u životu. Odricanje od suvišnoga ne jamči da ćemo samim time steći i više cijeniti ono nužno. Naprotiv, kada se na prvo mjesto stavi ono nužno za život vjere – povjerenje u Gospodina, molitvu i sakramente, a čemu je pretpostavka istinsko obraćenje – odricanja će zadobiti novi smisao. Možda ćemo u nekima vidjeti i bezvrijednost. 
 
Molitva, razmatranje Božje riječi, sakramenti, čini pobožnosti i djela ljubavi nisu vlastitost samo korizmenoga vremena. No, ako našemu životu nedostaje te redovitosti u vjeri, put korizmenoga obraćenja bit će rasvijetljen upravo pozivom na to što nam nedostaje. Zato korizma ne će biti vrijeme bez, nego vrijeme milosnoga traganja za izgubljenim i zanemarenim. Ponovno stavljajući u središte života ono zaboravljeno – zajedništvo s Bogom – pronalazimo sebe. 
 
Liturgija Crkve na početak korizmenoga vremena stavlja znakovitu gestu posipanja pepelom, uz riječi: Spomeni se, čovječe, da si prah… Prah i pepeo slika su stvorenja. Prizivaju na istinu da smo sazdani od zemlje, da smo stvoreni i da, kao stvorenja, ne možemo biti tvorci spasenja i svijeta koji bi bio slobodan od trpljenja i umiranja. Spasenje pripada moći Onoga u čijoj je ruci i djelo stvaranja. Zato je korizma povratak Onomu koji sve stvara i sve obnavlja. 
 
 
 
Urednik