Jubilej milosrđa
Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana
Godina milosrđa i život naših zajednica
Pastoralni naglasci iz Bule Misericordiae vultus
ŽIVO VRELO 11-2015.
Ivan Šaško
Nakon što sam čuo da je papa Franjo objavio bulu najave izvanrednoga jubileja, Jubileja milosrđa, najprije mi se svidjelo ime Bule: Misericordiae vultus, po prvim riječima latinskoga izvornika: Misericordiae vultusPatris est Christus Iesus. Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist. Već prva dva broja najavljuju bogatstvo sadržaja. Mogli bismo reći da se u riječi ‘milosrđe’ čita sažetak otajstva kršćanske vjere.
Milosrđe je »vrelo radosti, vedrine i mira«; ono je »uvjet našega spasenja«, »riječ koja objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva«, »konačni i vrhovni čin kojim nam Bog dolazi ususret«, »temeljni zakon koji boravi u srcu svakoga čovjeka, kada iskrenim očima gleda brata kojega susreće na životnome putu«; ono je »put koji sjedinjuje Boga i čovjeka«, »jezgra evanđelja i naše vjere« »snaga koja sve pobjeđuje« (usp. bulu Lice milosrđa, br. 2).akon što sam čuo da je papa Franjo objavio bulu najave izvanrednoga jubileja, Jubileja milosrđa, najprije mi se svidjelo ime Bule: Misericordiae vultus, po prvim riječima latinskoga izvornika: Misericordiae vultusPatris est Christus Iesus. Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist. Već prva dva broja najavljuju bogatstvo sadržaja. Mogli bismo reći da se u riječi ‘milosrđe’ čita sažetak otajstva kršćanske vjere.
Zatim sam, čitajući, uvidio da je velik dio Bule pisan poput ‘male enciklike’ te da čak niti oni dijelovi koji upućuju na konkretne prijedloge nisu pisani jezikom tehničkih uputa i informacija, nego u obliku davanja pastoralno-duhovnih opravdanja. Štoviše, prvih dvanaest brojeva lijep su sažetak prikaza otajstva Božjega milosrđa koje se objavilo u povijesti spasenja te konačno očitovalo u Isusu Kristu. Taj je sažetak pisan čitkim, rekao bih homiletskim stilom.
Pastoralna praktična vrijednost Bule, dakle, već je u tome što se gotovo svaki broj prvoga dijela toga dokumenta može uklopiti u homiliju ili neki nagovor, u službu Riječi ili pokorničko bogoslužje. Tim više, jer je stil pisanja tečan i svima prihvatljiv za čitanje, bez težih stručno-teoloških cjelina. (Usput rečeno: na oko 53 000 znakova teksta, dokument ima samo trinaest bilježaka.)
Otvoreni Daru milosrđa
Nije se teško složiti da možda ništa nije tako potrebno i ujedno tako blisko našemu vremenu i poteškoćama koje živimo u suvremenosti kao potreba za susretom i govorom o milosrđu. Za nas, vjernike, pogled je usmjeren prema nebeskomu Ocu i njegovu milosrđu, kako bismo i sami postajali djelotvornim znakom Božjega djelovanja (usp. MV, 3).
Sveta godina je ono vrijeme u kojemu još dublje poniremo u otajstvo milosrđa, a uvijek imamo potrebu razmatrati to otajstvo. Milosrđe je Božja odlika, način na koji nam ide ususret, na koji nas prihvaća; način na koji nam otvara srce nadi da smo voljeni zauvijek, bez obzira na naše grijehe.
U vazmenoj se liturgiji nalazi objava stvarnosti, a ne neke nedohvatljive želje, da je Isus – kako piše apostol Pavao – »izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ« (Kol 2, 14). Dakle: »Nikakve sada osude onima koji su u Kristu Isusu!« (Rim 8, 1) Prije ulaska u to vrijeme milosti, prvi je korak vjerovati u stvarnost Božjega milosrđa i usvojiti ju u našemu životu i u životu Crkve. Iznimno je važno da mi, kršćani, a naročito svećenici, ne držimo zatvorena vrata milosrđa koja Bog, pun ljubavi prema nama, širom otvara.
U Buli najave jubileja papa Franjo piše u ritmu progresivnoga ponavljanja, to jest stilom koji ritmički ističe ljepotu i značenje Božjega milosrđa koje se odnosi na nas, Crkvu. U tome lancu daje nam neka temeljna uporišta. Izdvajam ih nekoliko:
· Poziv Crkvi na razmatranje otajstva milosrđa kao dara koji je primljen noseći sa sobom odgovornost da ga se naviješta.
· Prepoznati Boga kao Oca koji je uništio grijeh i nadvladao odbacivanje svojom sućuti i milosrđem. Milosrđe je predstavljeno kao snaga koja sve pobjeđuje, koja srca ispunja ljubavlju i tješi opraštanjem.
· Otvaranje Svetih vrata kao simbola nove zauzetosti svih kršćana u svjedočenju svoje vjere većim oduševljenjem i uvjerljivošću. Crkva u svijetu želi biti živi znak Očeve ljubavi.
· Crkva i župe neka budu oaze milosrđa. Papa naglašava da će svaka mjesna Crkva biti izravno uključena u življenje Svete godine kao izvanrednoga vremena milosti i duhovne obnove, kako bi svi prihvatili milosrđe.
· Slogan Jubileja je: Milosrdni kao (nebeski) Otac. Ta se jubilejska godina želi živjeti u svjetlu Gospodinove riječi (iz Evanđelja po Luki): Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan (Lk 6, 36),te posebnu pozornost usmjeriti na ‘misionare milosrđa’.
· Promicanje hodočašća kao poticaja na obraćenje. U Svetoj se godini želi pokazati da je milosrđe cilj do kojega se želi doći, a zahtijeva zauzetost i žrtvu.
· Želi se ponovno otkriti i snažnije živjeti djela tjelesnoga i duhovnoga milosrđa. Ljubav je po svojoj naravi konkretna i potvrđuje se u svakidašnjici: u nakanama, u stavovima, u ponašanju. Kao što je Božje milosrđe njegova odgovornost za nas, tako smo i mi svoju ljubav pozvani usmjeriti prema bližnjima.
· Živjeti korizmeno vrijeme kao snažnije vrijeme za slavlje i doživljavanje Božjega milosrđa, počevši od pozornoga slušanja Božje riječi.
· Promicanje inicijative ‘Dvadeset i četiri sata za Gospodina’, kako bi što više ljudi pristupilo sakramentu pomirenja. Papa kaže da će tijekom Jubileja »ispovjedaonica biti Sveta vrata duše«.
· Promicanje oprosta, s pomoću kojega Bog očituje ljubav koja je sposobna uništiti grijeh ljudi. Potrebno je, stoga, objašnjavati i pomoći razumjeti da je pomirenje s Bogom moguće po vazmenome otajstvu i posredništvom Crkve.
· Sveta je godina prikladno vrijeme za promjenu života. Pred učinjenim zlom, čak i pred teškim zločinima, potrebno je – piše Papa – čuti plač nevinih ljudi kojima su oduzeta dobra, dostojanstvo, osjećaji, život.
· U najavi Jubileja, u zadnjemu dijelu dokumenta nalazi se marijanski vidik, ističući Mariju kao Majku milosrđa, da bismo u Marijinu pogledu mogli ponovno otkriti radost Božje nježnosti.
Pastoralne inicijative za slavljenje i svjedočenje Božjega milosrđa
Kada se ti temeljni naglasci pretvore u konkretne upute i poticaje, vidimo da jubilejska godina može biti plodonosno življenja u raznim pastoralnim inicijativama te prepoznata kao istinsko vrijeme obnove, u svjetlu Onoga koji nam je objavio lice milosrđa nebeskoga Oca.
1. Jubilej milosrđa Papa će otvoriti 8. prosinca 2015., na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, kako bi se istaknuo način Božjega djelovanja od samih početaka, ne želeći ostaviti čovječanstvo u raljama zla. Osim toga povijesno-spasenjskoga trenutka, taj se datum prepoznaje važnim i zbog velikoga događaja iz povijesti Crkve. Toga dana, 8. prosinca 2015., navršava se 50. obljetnica završetka Drugoga vatikanskog koncila. U br. 4. lijepo je opravdanje te povezanosti s Koncilom, uz dva predivna navoda sv. Ivana XXIII. i bl. Pavla VI. Tada će Papa otvoriti Sveta vrata, Vrata milosrđa.
Sljedeće nedjelje (treća došašća, 13. prosinca 2015.) bit će otvorena Sveta vrata u rimskoj katedrali, u bazilici sv. Ivana u Lateranu, a zatim i u ostalim papinskim bazilikama. Te nedjelje u svakoj će se partikularnoj Crkvi otvoriti Sveta vrata, Vrata milosrđa, bilo u katedrali, konkatedrali, bilo u nekoj drugoj crkvi od posebnoga značenja, već prema izboru ordinarija. Ta vrata mogu biti otvorena u svetištima, radi hodočašća i hodočasnika. Papa je na taj način zaželio naglasiti vidljivi znak zajedništva cijele Crkve. Jubilej će završiti na svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenoga, 20. studenoga 2016., zatvaranjem Svetih vrata.
2. Držeći se istine da tamo gdje je prisutna Crkva treba biti očita ljubav nebeskoga Oca, Papa ulazi u sastavnice obnovljenoga pastorala, prožetoga milosrđem. Odatle i sljedeća rečenica: »U našim župama, u zajednicama, u udrugama i pokretima; posvuda gdje žive kršćani, svatko treba moći naći oazu milosrđa.«
Od br. 13. Papa daje konkretne smjernice. Najprije naglašava slogan: Milosrdni kao (nebeski) Otac. Zatim – zanimljivo ističe slušanje Božje riječi i ponovno vrjednovanje šutnje/tišine. Sviđa mi se taj detalj. Na prvome mjestu nije neki zamašnjak akcije, nego – tišina.
3. U br. 14. govori o hodočašću kao jednoj od odlika jubilejskih godina, jer je ono ‘slika’, ‘ikona životnoga hoda’ svakoga čovjeka koji je homo viator. Hodočašće kao poticaj na obraćenje koje je stvarni cilj i onda kada su izvanjski cilj Sveta vrata, kako u Rimu, tako i drugdje.
Do cilja se dolazi po etapama i kao prvu etapu Papa naglašava: ne suditi i ne osuđivati. Dojmljivo ističe važnost takvoga odnosa prema bližnjima, ističući poteškoću govora o bližnjima. Mislim da se prvi put u povijesti u jednome papinskom dokumentu nalazi riječ čavrljanje o nekome, u smislu ogovaranja, tračanja, isticanja mana (lat. garrulitas; »De fratre male loqui eo absente idem est ac eum in mala luce ponere, eius famam in discrimen inducere eumque in periculo garrulitatis relinquere«; njem. Gerede; eng. gossip; fr. ragot; tal. in balia della chiacchiera). Umjesto toga treba tražiti ono što je dobro.
4. U br. 15. nalazi se govor o Papi dragim ‘egzistencijalnim periferijama’. Poziva Crkvu da liječi rane koje je otvorila neosjetljivost bogatih. »Nemojmo pasti u radvnodušnost koja ponižava, u uobičajenost koja umrtvljuje duh i priječi otkrivanje novosti, u cinizam koji razara. Otvorimo oči, da bismo vidjeli bijedu svijeta.«
5. Zato Papa ima živu želju da kršćanski puk tijekom Jubileja razmatra djela tjelesnoga i duhovnoga milosrđa, radi buđenja savjesti koja je pomalo zatečena dramom siromaštva. Nabrajajući ta djela, Papa nas vraća na evanđeosko poglavlje Mt 25, o Posljednjemu sudu i na riječi sv. Ivana od Križa: »Na zalasku života bit ćemo suđeni o ljubavi.« (»En el ocaso de nuestras vidas, seremos juzgados en el amor.«)
Vrijedno je u pastoralu naglašavati ta konkretna djela kršćanske ljubavi. Sedam tjelesnih djela milosrđa: 1. Gladna nahraniti; 2. Žedna napojiti; 3. Siromaha odjenuti; 4. Putnika primiti; 5. Bolesnika i utamničenika pohoditi; 6. Zarobljenike i prognanike pomagati; 7. Mrtve pokopati. Sedam duhovnih djela milosrđa: 1. Dvoumna savjetovati; 2. Neuka poučiti; 3. Grješnika ukoriti; 4. Žalosna i nevoljna utješiti; 5. Uvrjedu oprostiti; 6. Nepravdu strpljivo podnositi; 7. Za žive i mrtve Bogamoliti.
6. Inicijativa »Dvadeset i četiri sata za Gospodina« predviđena je u petak i subotu prije Četvrte korizmene nedjelje. Papa to želi osnažiti, posebice pružanjem prilike za ispovijedanje, gledajući posebno mlade. Tomu dodajem sljedeću Papinu rečenicu: »Ne ću se nikada umoriti u inzistiranju da ispovjednici budu istinski znak Očeva milosrđa.« To je početak lijepoga i poticajnoga odlomka o ispovjednicima.
7. Papa najavljuje da ima nakanu u korizmi poslati misionare milosrđa. Riječ je o svećenicima kojima će Papa dati ovlast opraštanja grijeha koji su pridržani Apostolskoj Stolici. Zato moli biskupe da pozovu i prihvate te misionare. U tome kontekstu poziva i na organiziranje pučkih misija u biskupijama, što je povezano s tim misionarima, navjestiteljima radosti i oproštenja. Njih se poziva da ispovijedaju narod, osobito nastojeći da se udaljeni približe Crkvi.
U daljnjemu tekstu posebno navodi one koji su pripadnici nekih zločinačkih skupina, koji su pali u zamku mišljenja da život ovisi o novcu i da ništa osim novca nema vrijednost. Papa upućuje poseban poziv onima koji sudjeluju u korupciji ili ju potpomažu. Ističe da je to u nebo vapijući grijeh koji priječi pogled u budućnost s nadom, jer svojom ohološću i pohlepom uništava planove slabih i gazi najsiromašnije. »To je zlo koje se ugnježđuje u svakidašnje radnje i poslove, a zatim se širi, izazivajući javne sablazni.« Navodeći riječi sv. Grgura Velikoga: Corruptio optimi pessima, navodi koji je put borbe protiv korupcije: razboritost, budnost, čestitost, transparentnost, združene s hrabrošću prokazivanja svake zloporabe.
8. U brojevima 20. i 21. nalazi se govor o odnosu pravednosti i milosrđa. Taj mi tekst djeluje kao neki umetak, excursus. Lijep tekst, ali pomalo čudno stavljen u niz ovih jubilejskih prijedloga. Vidim ga kao zanimljiv poticaj nekomu simpoziju koji bi razmatrao odnos pravednosti i kršćanstva na obzoru društvenoga života.
9. U broju 22. govori se o oprostu. Oni koji se sjećaju Velikoga jubileja 2000. znaju da je to bila sadržajno prilično istaknuta tema na koju će se trebati vraćati objašnjenjima i produbljivanjima.
10. Pri kraju Bule (br. 23.) Papa u milosrđu vidi temu koja ide onkraj granica Crkve. Zato ju dovodi u vezu sa židovstvom i islamom. Na pastoralnome je planu to prostor novih susreta i dijaloga, a na području teološkoga djelovanja i teologijskoga pastorala prigoda za nove doprinose u analizama i promicanju međureligijskoga života.
11. Predzadnji je broj posvećen Blaženoj Djevici, u čijemu je životu sve bilo oblikovano prisutnošću milosrđa postaloga tijelom. Papa ističe molitvu Salve Regina, Mater misericordiae, a među svecima naročito sv. Faustinu Kowalsku, koju zove ‘velikom apostolkom milosrđa’. Za naš pastoral moglo bi se postaviti pitanje kako osmisliti sljedeće godine Nedjelju o Božjemu milosrđu.
12. Papa na kraju potiče da dopustimo da nas Bog iznenadi. U našemu vremenu, »ispunjenu velikim nadama i snažnim proturječjima«, Crkva osjeća zadaću »uvesti sve u veliko otajstvo Božjega milosrđa, razmatrajući Kristovo lice« (MV, 25). To će ona uspjeti »prednjačeći u istinskome svjedočenju milosrđa, ispovijedajući i živeći ga kao središte objave Isusa Krista«. Božje milosrđe dar je i poziv čitavoj Crkvi, svim zajednicama i skupinama u njoj, kao i svakomu pojedincu, a po njihovu svjedočanstvu – i svakomu tko još nije upoznao Lice milosrđa nebeskoga Oca.