Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana
MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Bijahu kao ovce bez pastira.
Subota
IV. tjedan kroz godinu, 4. 2. 2017.
Svagdan
ČITANJA:
Heb 13,15-17.20-21; Ps 23,1-6; Mk 6,30-34
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
Eutih, Diodor, Raban, Gilbert, Andrija, Veronika, Izidor
IMENDANI:
*
NAPOMENA:
zelena
Prvo čitanje:
Heb 13, 15-17.20-21
Bog mira, koji od mrtvih izvede velikoga Pastira, osposobio vas za svako dobro djelo.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo!Po Isusu neprestano prinosimo Bogužrtvu hvalbenu, to jest plod usanašto ispovijedaju ime njegovo.Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajtejer takve su žrtve mile Bogu!Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.A Bog mira,koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikog Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa,osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.Riječ Gospodnja.Otpjevni psalam:
Ps 23, 1-6
Pripjev:
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.
Evanđelje:
Mk 6, 30-34
Bijahu kao ovce bez pastira.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.Riječ Gospodnja.