Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Znate, braćo:naš dolazak k vama nije bio uzaludan.Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našem iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude,ni nečistoće, ni prijevare,nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje,tako ga i navješćujemo— ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.Nikada se zaista, kako znate,ne poslužismo ni laskavom riječjuni — Bog nam je svjedok — prikrivenom pohlepom.Niti smo od ljudi iskali slavu— ni od vas ni od drugih —premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.Tako, puni ljubavi prema vama,htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božjenego i naše duše jer ste nam omiljeli.Riječ Gospodnja.