Govorilo se: »Izvan sebe je!«

Početak Druge knjige o Samuelu

U one dane: David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. Trećega dana dođe neki čovjek iz Saulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. David ga upita: »Odakle dolaziš?« A on mu odgovori: »Umakao sam iz izraelskog tabora.« A David ga upita: »Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!« On odvrati: »Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Saul i njegov sin Jonatan.«Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. I naricali su, plakali i postili do večera za Saulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Gospodnjim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača. David reče:»Oh, kako ti slava pade, Izraele,izginuše div-junaci na tvom visu! Saul i Jonatan, ljupki, ponositi,ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži,od lavova snagom jači! Za Saulom sad plačite, Izraelke,jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on jena ruho vam pričvršćivo. Usred boja poginuše div-junaci!Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti! Žao mi je tebe, brate, Jonatane!Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe menijoš od ženske čudesnija. Oh, kako su izginuli div-junaci,i oružje bojno kako skršeno je!«Riječ Gospodnja.