Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

»Sve uglaviti u Kristu«

O ugaonome i zaglavnome kamenu
 
 
 
Ivan Šaško
 
Slika kamena duboko je ugrađena u naš svagdanji život, a usko je povezana s našom duhovnošću. Nije potrebno ni spominjati na koliko je mjesta u Bibliji upravo kamen (kamenje) dobio svoje važno mjesto, sa stvarnim ili prenesenim značenjem, koje je čas pozitivno, a čas negativno, prijeteće. 
 
       Proteklih skoro godinu dana oči su mi ispunjene posljedicama potresa na zgradama, u kojima vidimo da su se otvorile pukotine, rastvorili zidovi, pomaknule grede, popustila nosivost, popadali stropovi, rasula se žbuka… Posebno su dojmljivi oni dijelovi starih građevina na kojima su svodovi, premda krhke građe, izdržali zahvaljujući nizu segmenata koji su u sredini oslonjeni na jedan kamen, onaj koji zovemo zaglavnim, onaj u kojemu se spajaju rebra lukova koji drže pojedine dijelove svodova. Slično je i s onim kamenima koji drže čvrstim pojedine uglove. Kada se oni izmaknu, a to svjedoče slučajevi gdje se upravo to dogodilo, dolazi do urušavanja. Imajući pred sobom sliku zaglavnoga i ugaonoga kamena, u njegovoj posebnosti i prihvaćanju tereta, u pridonošenju izdržljivosti, pišem ovo izlaganje.
 
Kamen u biblijskoj svakidašnjosti i metaforičnosti
Obuhvat značenja hebrejske riječi ’even za ‘kamen’ u Starome je zavjetu slično značenju koje obuhvaća i hrvatska riječ za taj pojam. Označuje odvojeno, samostalno, kao i prirodno te obrađeno kamenje. Osim toga, Stari zavjet koristi više pojmova u tome pojmovnom području, među kojima je sela za slobodnostojeću stijenu ili sur za hridinu, stjenoviti zid. Jednako tako postoje posebne riječi za specifično kamenje, poput: spomen-kamena, mlinskoga kamena, dragoga kamena i sl. Prijevod Staroga zavjeta na grčki i evan i druge pojmove za kamenje često prevodi riječju lithos.
 
       Područje koje opisuju biblijski tekstovi geološki je raznoliko te je razumljivo rječničko, ali značenjsko bogatstvo povezano s kamenjem. Kamenje je korišteno u gradnji, naročito značajnijih zgrada (hramova i palača) u Asiriji, Babilonu i Egiptu, pri čemu je osobito značenje imao temeljni, odnosno ugaoni kamen (hebr. ro’š pinnāh). Njega je, kao poseban kamen, trebalo točno postaviti ne samo kao uporište nego i kao referentnu točku međuodnosa neizostavnih za daljnju gradnju. 
 
       Osim što su u početcima civilizacije kameni predmeti korišteni kao oružje i alati, kameni su oblici kasnije služili kao kalupi za izlijevanje raznih predmeta od bronce, zlata ili srebra (vršaka koplja i drugoga oružja i alata te ukrasa). Najranije poznate kamene posude s područja Palestine rađene su od bazalta, dok su za pomasti, ulja i miomirise korištene alabastrene posude. Kamenje je rabljeno i kao mjera za težinu (utezi), ali i kao: pečati, privjesci, talismani, predmeti za igru i drugo.
 
       U biblijskome svijetu kamen je prožimao sva razdoblja i prilike života, od stanovanja do umiranja (grobovi u kamenim stijenama, zatvarani kamenom); od nagrađivanja do smrtne kazne kamenovanjem.
 
       U religijskome smislu i obrednoj uporabi kamenje je bilo vrlo prisutno i imalo raznoliku primjenu. Ono je bilo rabljeno i kao simbol i kao ‘svjedočanstvo’. Naime, veliko je kamenje bio podsjetnik na događaje, ‘svjedok’ dogovora, saveza, zavjeta (usp. Post 28, 18; 1Sam 6, 14; 7, 12). Neklesano, neobrađeno kamenje uzimano je za oltar (usp. Izl 20, 25; 1Kr 18, 31). Monolitnim blokovima različitih veličina koje je postavio čovjek davana su posebna vjerska značenja, naročito u religijama sa snažnom usmjerenošću na plodnost. Sjetimo se da je Jakov koristio kamen kao jastuk, a taj je kamen pred Božjom prisutnošću na tome mjestu postavio i pomazao. S druge strane, ti će se monoliti (maccevāh) ponekad, kako je to bilo u nastupima proroka, gledati i kao znakovi otpada od prave vjere i pobune protiv Boga.