Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Bilješka o Nedjelji Božje riječi

KONGREGACIJA ZA BOGOŠTOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENATA
Prot. br.  602/20
 
 
Nedjelja Božje riječi, koja se po odluci pape Franje slavi svake godine na Treću nedjelju kroz godinu [1], podsjeća sve, pastire i vjernike, na važnost i vrijednost Svetoga pisma za kršćanski život, kao i na odnos Božje riječi i liturgije: »Kao kršćani jedan smo narod koji hodi kroz povijest, snažen prisutnošću Gospodina među nama, koji nam govori i hrani nas. Dan posvećen Bibliji nema za cilj biti jedanput na godinu, nego jednom za čitavu godinu, jer je žurno potrebno da postanemo ‘obiteljski prisni’ sa Svetim pismom i s Uskrslim, koji ne prestaje lomiti riječ i kruh u zajednici vjernikā. Radi toga je neophodno stupiti u trajan odnos povjerenja prema Svetom pismu; u suprotnome naša će srca ostati hladna, a oči zatvorene, pogođeni, kakvi već jesmo, bezbrojnim oblicima sljepoće.«[2]
 
Stoga ova nedjelja predstavlja dobru priliku za ponovno iščitavanje nekih crkvenih dokumenata,[3] osobito Prethodnih napomena Reda misnih čitanja, koje predstavljaju sažetak teoloških, slavljeničkih i pastoralnih načela u vezi s Božjom riječi koja se naviješta u Misi, ali i sažetak koja se odnosi i na sva druga liturgijska slavlja (sakramente, sakramentale, liturgiju časova).
 
1. Posredstvom biblijskih čitanja naviještenih u liturgiji Bog govori svomu narodu, a sam Krist naviješta svoje Evanđelje;[4] Krist je središte i punina cijeloga Pisma, Staroga i Novoga zavjeta.[5] Slušanje Evanđelja, vrhunca Liturgije Riječi,[6] obilježeno je posebnim čašćenjem,[7] koje se ne iskazuje samo gestama i poklicima, već i samom knjigom Evanđeljā.[8] Jedan od obrednih oblika prikladnih za ovu Nedjelju može biti ulazna procesija s Evanđelistarom[9] , ili ako nje nema, njegovo postavljanje na oltar.[10] 
 
2. Raspored biblijskih čitanja, koji je Crkva uspostavila u Lekcionaru, otvara put poznavanju cjelokupne Božje riječi.[11] Stoga je potrebno poštivati ​​naznačena čitanja, bez da ih se zamjenjuje ili ispušta, rabeći izdanja Biblije odobrena za liturgijsku uporabu.[12] Navještaj čitanja iz Lekcionara uspostavlja svezu jedinstva među svim vjernicima koji ih slušaju. Razumijevanje ustroja i svrhe Liturgije Riječi pomaže okupljenoj zajednici prihvatiti od Boga riječ koja spašava.[13] 

3. Preporučeno je pjevati otpjevni psalam, odgovor Crkve koja moli;[14] stoga je potrebno više razvijati službu psalmista u svakoj zajednici.[15] 

4. U homiliji se, tijekom liturgijske godine, polazeći od biblijskih čitanja, vjernicima tumači otajstva vjere i pravila za kršćanski život.[16] »Pastiri u prvome redu imaju veliku odgovornost tumačenja i omogućavanja svima da shvate Sveto pismo. Budući da je to knjiga naroda, svi koji su pozvani biti služitelji Riječi moraju osjetiti snažnu potrebu da ju učine dostupnom svojoj zajednici.«[17] Biskupi, prezbiteri i đakoni moraju osjećati obvezu za vršenje te službe posebnom posvećenošću, rabeći sva sredstva koja Crkva predlaže.[18] 
 
5. Posebna važnost pripada šutnji koja, pogodujući razmatranju, omogućuje da onaj koji sluša Božju riječ prihvati ju i svojom nutrinom.[19] 

6. Crkva je uvijek pokazivala posebnu pozornost onima koji u zajednici naviještaju Božju riječ: prezbiterima, đakonima i čitačima. Ova služba zahtijeva posebnu nutarnju i izvanjsku pripremu, bliskost s tekstom koji treba navijestiti i potrebnu vještinu u načinu njegovoga naviještanja, kloneći se bilo kakve improvizacije.[20] Dana je mogućnost da čitanjima prethode kratke i prikladne napomene.[21] 

7. Zbog vrijednosti koju ima Božja Riječ, Crkva poziva da se pozornost posveti ambonu s kojega se ona naviješta;[22] to nije tek uporabni namještaj, već mjesto koje priliči dostojanstvu Božje riječi i koje stoji u skladnome suodnosu s oltarom: govorimo, naime, o stolu Božje Riječi i Kristova Tijela, misleći pritom na ambon, a osobito, na oltar.[23] Ambon je pridržan za biblijska čitanja, otpjevni psalam i vazmeni hvalospjev; s njega se mogu izreći homilija i nakane molitve vjernika, a manje je prikladan da se na njega uzlazi radi tumačenja, davanja obavijesti ili ravnanja pjevanjem.[24] 

8. Knjige koje sadrže odlomke Svetoga pisma u onima koji slušaju njihov navještaj pobuđuju čašćenje otajstva Boga koji govori svojemu narodu.[25] Zbog toga se traži da se vodi briga o njihovoj kakvoći i izgledu te o primjerenoj uporabi. Nije prikladno u njihovu zamjenu rabiti listiće, preslike i druga pomagala.[26] 

9. U danima koji prethode ili u onima koji slijede nakon Nedjelje Božje riječi korisno je prirediti formacijske susrete s ciljem da se pokaže važnost Svetoga pisma u liturgijskim slavljima; to može biti prilika da se bolje upozna: kako Crkva okupljena u molitvi čita Sveto pismo na susljedan, polususljedan i tipološki način; koji su kriteriji liturgijske rasporedbe raznih biblijskih knjiga tijekom godine i njezinih vremena; ustroj nedjeljnih i svagdanjih nizova misnih čitanja.[27] 
 
10. Nedjelja Božje riječi ujedno je zgodna prigoda da se produbi odnos između Svetoga pisma i Liturgije časova, molitve psalama i himana iz Časoslova, biblijskih čitanja, promičući zajednička slavlja Jutarnje i Večernje.[28] 
 
Među brojnim svetcima i sveticama, koji su svi svjedoci Evanđelja Isusa Krista, kao primjer može biti istaknut sveti Jeronim, zbog velike ljubavi koju je gajio prema Božjoj riječi. Kako je nedavno podsjetio papa Franjo, on je bio »neumorni proučavatelj, prevoditelj, egzeget, duboki poznavatelj i strastveni širitelj Svetog pisma. […] Osluškujući Božju riječ, Jeronim upoznaje sebe, Božje lice i lice braće te produbljuje osobitu naklonost prema životu u zajedništvu.«[29] 
 
Svrha ove Bilješke jest, u svjetlu Nedjelje Božje riječi, probuditi svijest o važnosti Svetoga pisma za naš vjernički život, polazeći od njegova odjeka u liturgiji koja nas stavlja u živ i trajan dijalog s Bogom. »Božja riječ slušana i slavljena, poglavito u euharistiji, hrani i iznutra jača kršćane te ih osposobljuje ih za vjerodostojno evanđeosko svjedočenje u svakodnevnome životu.«[30] 
 
Iz Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 17. prosinca 2020.
 
✠ Robert kard. Sarah
prefekt
✠ Arthur Roche 
nadbiskup tajnik

 

[1]     Usp. Franjo, Apostolsko pismo u obliku motuprorpija Aperuitillis, 30. rujna 2019.

[2]     Franjo, Aperuitillis, 8; Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija Dei verbum, 25: »Stoga je nužno da svi klerici, u prvom redu Kristovi svećenici i ostali, koji se kao đakoni ili katehete legitimno posvećuju služenju riječi, prianjaju uz Pisma ustrajnim svetim čitanjem i marnim proučavanjem da nitko od njih – dok mora dijeliti povjerenim mu vjernicima prebogato blago Božje riječi, napose u svetom bogoslužju – ne postane ‘jalov propovjednik Božje riječi izvana, jer ju ne sluša iznutra’. Isto tako Sveti sabor gorljivo i na poseban način potiče sve Kristove vjernike, a osobito članove redovničkih zajednica, da čestim čitanjem božanskih Pisama izuče ’najuzvišenije poznavanje Isusa Krista’ (Fil 3,8). ’Jer nepoznavanje Pisama jest nepoznavanje Krista.’«

[3]     Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija Dei verbum; Benedikt XVI., Postsinodalna apostolska pobudnica Verbum Domini.

[4]     Usp. Sacrosanctum Concilium, 7, 33; Opća uredba Rimskog misala (dalje: OURM), 29; Red misnih čitanja (dalje: RMČ), 12.

[5]     Usp. RMČ, 5.

[6]     Usp. OURM, 60; RMČ, 13.

[7]     Usp. RMČ, 17; Biskupski ceremonijal, 74.

[8]     Usp. RMČ, 36, 113.

[9]     Usp. IGMR, 120, 133.

[10]     Usp. IGMR, 117.

[11]     Usp. IGMR, 57; OLM, 60.

[12]     Usp. RMČ, 12, 14, 37, 111.

[13]     Usp. RMČ, 45.

[14]     Usp. OURM, 61; RMČ, 19-20.

[15]     Usp. RMČ, 56.

[16]     Usp. RMČ, 24; Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Homiletski direktorij, 16.

[17]     Franjo, Aperuitillis, 5; Homiletski direktorij, 26.

[18]     Usp. Franjo, Apostolska pobudnica Evangeliigaudium, 135-144; Homiletski direktorij.

[19]     Usp. OURM, 56; RMČ, 28.

[20]     Usp. RMČ, 14, 49.

[21]     Usp. RMČ, 15, 42.

[22]     Usp. OURM, 309; RMČ, 16.

[23]     Usp. RMČ, 32.

[24]     Usp. RMČ, 33.

[25]     Usp. RMČ, 35; CaeremonialeEpiscoporum, 115.

[26]     Usp. RMČ, 37.

[27]     Usp. OLM, 58-110; Homiletski direktorij, 37-156.

[28]     Opća uredba Liturgije časova, 140: »Čitanje Svetoga pisma, koje se po staroj tradiciji javno obavlja u liturgiji, i to ne samo u euharistijskom slavljenju nego i u božanskoj službi, treba da svi kršćani veoma cijene. Sama ga naime Crkva predlaže: ne po izboru pojedinaca niti po sklonostima raspoloženja, nego u odnosu s otajstvom što ga Zaručnica Kristova razvija tijekom godine […]. Osim toga, u liturgijskom slavljenju čitanje Svetoga pisma uvijek je popraćeno molitvom.«

[29]     Franjo, Apostolsko pismo Scripturaesacraeaffectus, prigodom 1600-te obljetnice smrti sv. Jeronima, 30. rujna 2020.

[30]     Usp. Franjo, Apostolska pobudnica Evangeliigaudium, 174.