Kršćanska vizija smrti

Milan Dančuo

 

Konačno sjedinjenje s Bogom u vječnosti
Smrt se u općenitom smislu promatra kao prestanak života i nepovratno prekidanje životne aktivnosti organizma. Čovjek, životinja ili biljka smrću prestaju postojati kao zasebne jedinke živog sustava. U medicinskom smislu, klinička smrt je nepovratno stanje organizma nakon prestanka rada vitalnih organa i to nije trenutačni događaj, nego proces koji traje određeno vrijeme. Smrt dakle određuje čovjeka i dio je njegovog života. S obzirom da je čovjek sastavljen od tijela i duše potrebno je izbjeći dvije hermeneutske krajnosti: onu biološku koja promatra smrt samo kao biološko-fizičke procese i događaje, i spiritualističku koja se bazira na čovjekovoj duhovnosti zanemarujući njegovu utjelovljenu stvarnost. Biološki redukcionizam se ograničava samo na medicinskoj dijagnozi smrti kao nedostatka vitalnih funkcija. Spiritualistički redukcionizam s druge strane doživljava medicinsku dijagnozu kao neadekvatnu i ne prihvaća znanstvene metode u ime čovjekove duhovnosti. Rješenje je u povezivanju dvije stvarnosti gdje se znanstveni i metafizički kriteriji spajaju i nadopunjuju dajući ljudskoj smrti novo značenje. U ovim razmišljanjima polazimo od navedenih pretpostavki u kontekstu kršćanskog iskustva smrti kao prijelaza u vječnost.

 

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju.