Zajedničarska dimenzija liturgije časova

Milan Dančuo

 

Osim slavlja euharistije i ostalih sakramenata, Crkva u liturgiji časova koja se po starom običaju slavi tijekom dana, ispunjava Kristovu zapovijed o neprestanoj molitvi, iskazuje hvale Bogu Ocu i posreduje za spasenje svijeta. Časoslov je dakle liturgijski način molitve koji obuhvaća cijeli dan, obilježavajući njegove trenutke u odnosu na Kristovo otajstvo. Temeljna karakteristika takvoga načina liturgijske molitve, na tragu biblijske tradicije, jest slavljenje. Međutim, nije riječ samo o ljudskom djelovanju, odnosno o slavljenju i klanjanju koje se uzdiže od zemlje do neba, od čovjeka do Boga, nego o sudjelovanju Crkve u hvali koju Krist upućuje Ocu. Liturgija časova je u svojoj temeljnoj eklezijalnoj dimenziji povezana s činjenicom da je cijela Crkva subjekt molitve i da u njoj cijeli narod vrši svoju svećeničku službu. Jednako tako u molitvi časoslova Crkva očituje zajedničarsku narav prema kojoj u ovim razmišljanjima usmjerujemo našu pažnju.

 

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju.