Mučeništvo. Svjetlo vjere u tami svijeta
 

Čovjek ne mora težiti visinama da bi, obasjan svjetlom Stvoriteljeve blizine i zadivljen promislom te silnim djelima koja odražavaju njegovu neizmjernu ljubav, naučio cijeniti svijet i vlastitu malenost u njemu. Pred očima života, koji se otkriva kao pozornica našega aktivnog udioništva, čovjek, shvaćajući duboku važnost vlastitoga postojanja u povezanosti sa svijetom i Stvoriteljem, prepoznaje svoju malu, ali nezamjenjivu ulogu u čudesnom tkanju života. Na toj pozornici života, čovjek prepoznaje svoje mjesto koje nije slučajno, već je dar, povjerenje od onog koji je sve stvorio i povezao nas u tajanstvenoj mreži života, gdje je svaki život, ma koliko malen, neizmjerno važan. No, sve to odvija se na zemaljskoj pozornici, ispunjenoj izazovima i borbama. 

 

Sve bi ovo mogla biti idilična scena kada bi svijet prepoznao dragocjenosti koje oblikuju naraštaje i usmjeravaju ih prema istinskom dobru. Nažalost, uvijek postoje oni koji se protive vjeri i ljudskim vrijednostima, nalik crvima što nagrizaju živo tkivo zajednice, ostavljajući ju izranjavanom i neprepoznatljivom. Sjećanja na prošle rane ne blijede, dok se svakodnevno šire oblaci mržnje, otvarajući nove. To su oblaci pod oštricom zla i netrpeljivosti, koji donose tamu gdje je nekada bilo svjetlo. Kakva je to pozornica na kojoj se neprestano pojavljuju oni kojima ništa nije sveto, koji lažima i otrovom mržnje truju ono što je čisto, želeći uništiti dobro do samih temelja? Oni koji šire zlo rijetko su sami. Uz njih stoje i oni koji se, premda naizgled nevini, prikrivaju maskom ravnodušnosti ili neutralnosti, a zapravo svojim postupcima, šutnjom ili riječima podupiru zlu namjeru. 

 

Tako svijet sve više poprima oblik amfiteatra vječnih sukoba, pozornice na kojoj plamti ‘olimpijska vatra’ nepravdi i podjela, koja nikada ne prestaje gorjeti. Na toj sceni, prepunoj borbe između svjetla i tame, u središtu je čovjek koji svakodnevno kroči putem neizvjesnosti. U ovome svijetu nitko ne zna što mu donosi novi dan, a kamoli što stoji iza zavjesa budućnosti. Ipak, liturgija nas podsjeća na one koji su, nošeni vjerom i ljubavlju, uspjeli pobijediti tamu. Mnogi mučenici, noseći u sebi živoga Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda, vlastitom krvlju posvjedočili su snagu i ljepotu Božje ljubavi. Ljubavi koja ne poznaje granice, ljubavi koja je vječna i darovana svakome čovjeku.