Dotaknuti iskustvom korizmenog puta, ulazimo na vrata Velikoga tjedna, na čijem se početku primjećuju čudni, ali ne i začuđujući pogledi, na koje smo već navikli. Prisjećaju nas na neljudsku hladnoću koja se širila pragovima Betlehema dok je Žena u porođajnim bolima tražila mjesto gdje će položiti svoje novorođenče Isusa, Spasitelja svijeta.
Izloženi takvom okruženju, među silnom svjetinom, dok stojimo u prostoru Velikog tjedna, ne možemo ne primijetiti one koji su tek pokoji trenutak pred Isusov ulazak u Jeruzalem klicali: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!« (Mt 21,9). Pogledi većine njih neiskreni su i lažni. Tu stoji i onaj iz čijeg pogleda struji prijevara i izdaja, dok se bori s neprobavljivim obrokom ljubavi u svojim ustima, bježeći od stola Posljednje večere.

Slijedeći miris posvećenih ulja ulazimo u dvoranu ustanovljenja Euharistije kako bismo čuli vječno odzvanjanje glasa Gospodina našega, Isusa Krista: »Ovo činite meni na spomen.« (Lk 22,19). Tu je Isus, slaveći Pashu sa svojim učenicima, sam sebe prinio za spasenje svijeta te ostaje uvijek s nama. »Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.« (Iv 6,56). Izlazeći potom iz dvorane Posljednje večere, ne povlačimo se u vlastitu komociju i odmor, već odlazimo stazama Getsemanskog vrta za Isusom, bdijući u molitvenom času, razmatrajući njegovo poslanje, žrtvu i ljubav kojom nas ljubi.

U teškom času boli, dolazi izdajica koji ga poljupcem predaje u ruke grešničke. Bičuju ga, izruguju, pljuju te mu na glavu stavljaju trnovu krunu. Kako li se i sami osjećamo gledajući kako ga u muci, radi naših grijeha, odvode na sud i osuđuju na smrt razapinjanjem na križ?

Poklonimo se svetome Križu i nemojmo si dopustiti da nas grješnost odvaja od njega. Ljubimo Križ iskrenom ljubavlju čiste duše! Gospodin Isus Krist, umrijevši na križu, položen je u grob, no nakon tri dana je uskrsnuo od mrtvih. Pobijedivši ralje smrti, otvorio je put vječnog svjetla do svake duše koja se u Krista krsti, Krista oblači. »…koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.« (Rim 6,3-4).

Neka nam Gospodin svjetlošću svoje vječne ljubavi pomogne u vršenju primjera koji nam je dao, da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio.
Svim dragim suradnicima i čitateljima želim sretan Uskrs!