Kad se ljudska spoznaja i umijeće spuste u čovjekove ruke, tada one oblikuju i stvaraju sve ono s čime ćemo se možda i sami susresti, zaustavljajući se ili prolazeći dionicom svog života. Začuđujuće je što je sve moguće učiniti doticajem našim ruku koje vjerno prenose misli i osjećaje u djela. I oni najsitniji predmeti, gotovo oku neprimjetni, a da se pod vrškom prsta osjete, u sebi mogu sadržavati nezamislivu količinu podataka. Postoje predmeti koje su naše ruke napravile, no toliko su veliki i teški da ih naše ruke više ne mogu ni primiti niti podići.

Isto se događa i u prirodi, u kojoj doticajem ruku možemo osjetiti čudesnu Božju stvarateljsku moć u svemu. Ipak, i sve ono što je u odnosu na nas veliko, neuhvatljivo i teško, gledano izdaleka i s visine, stane u naše ruke. Savršenu, najveću i najužareniju zvijezdu – sunce, možemo ispred sebe zakloniti rukama kako bismo si načinili sjenu. I u najsićušniju ruku stane čitav svijet kada dijete dotakne odraslu ruku majke i oca. Svojim ručicama drži se za ruke svojih roditelja koji su mu sigurnost, potpora i pomoć pred licem i naličjem ovoga svijeta.

Duh Božji udahnuo je u čovjeka svijest da je postavljen upravljati nad svime što je stvoreno, a da mu sve pod rukama s kojima će marljivo graditi svoju budućnost, postane blizu, na dohvat. Sama ljubav Duha zbližava čovjeka sa svime stvorenim i otvara mu oči da se u svijetu pravilno služi darovima koje mu je on darovao, kako bi se otajstveno tijelo – Crkva, izgrađivala u jedinstvu i ljubavi. »Pere se tijelo da se duša očisti od ljage; pomazuje se tijelo da se duša posveti; znamenuje se tijelo da se i duša zaštiti; natkriljuje se tijelo polaganjem ruku da se i duša Duhom osvijetli; tijelo se hrani Kristovim tijelom i njegovom krvlju da se i duša Bogom nahrani.« (Tertulijan, De resurrectione mortuorum, VIII, 3; CCL 2, 931).

Upotpunjujući krsnu milost sakramentom potvrde, vjernici primaju silu Duha Svetoga te pečat miomirisnim uljem u znaku križa na čelu, kako bi svjesni neizmjerne Božje ljubavi s razumom i poniznošću pred Božjom veličinom širili miomiris svjedočanstva Kristove muke i uskrsnuća. Bog svojom ispruženom desnicom i pečatom daje u dušu svoje djece da se miomiris njegove vječne ljubavi širi svijetom. Probudimo svijest u potvrđenicima da u sklopljene ruke na molitvu, slavlje i zahvalnost pred Gospodarom svega stvorenog, stane puno više od onoga što mislimo da izdaleka, i s visine, stane u naše ruke.

Urednik