Živo vrelo

Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb
Copyright © 2010
Sva prava pridržana

Služba čitača i akolita u liturgijskom životu zajednice

 

Bog nas je stvorio u svijetu, u koji ugrađujemo svoje postojanje. Dok se u njemu brinemo za njegov sklad i mir, radujemo se nad životom i trudom zbog ljepote koja ostavlja iza sebe lijepe primjere vremena novim naraštajima. Ipak, u njemu ne vlada idila, i to je naš život u čežnji svakodnevnog ritma koji se, unatoč teretu problema, nagrižen prijevarama i zlom, može osvijestiti i boriti snagom istine i volje za boljim i pravednijim svijetom.

Otvoreni svijetu poput latica svjetlu, širom osluškujući i pružajući svoje poglede, svjesno proživljavamo iskustvo vremena, koje nam na razne načine ostavlja tragove svoje prolazne predstave. Otvoreni smo svijetu, ali ne kao publika pred svijetom, koja mirno i bezbrižno promatra paralelni svijet koji kao da nas se ne tiče, nego kao prisutni svjedoci događanja koja zahvaćaju našu osobnost jer živimo u ovome svijetu.

Vječna Božja prisutnost nevidljivo proniče u dubine našega postojanja. Otvorenošću pred svijetom upijamo zrake Božje milosti, koja naše misli i srca usmjerava i privija k sebi. I baš tu, u ovome svijetu, Bog izabire između ljudi, poziva i sprema za svoju službu one, koji će mijenjati lice zemlje, izražavajući spremnost vršenja svećeničke službe, slaveći Kristova otajstva, propovijedajući evanđelje i tješnje se povezujući s Kristom.

Simbolika sklopljenih ruku pristupnika, među biskupovim rukama, prema obredu slavlja svetoga reda, naglašava sklopljene ruke koje simboliziraju Božje ruke, jedinstvo, zajedništvo s Crkvom. Pristupnik stavlja svoje ruke u Božje ruke. Simbol je to nevidljivoga Boga, njegove snage, njegove svemoći, njegovih izravnih intervencija u životu pojedinca na putu poslanja predvođenja povjerene zajednice i skrbi o bolesnicima, siromašnima i tužnima.

Potrebne su nam sklopljene ruke svećenika koji će svojim životom svjedočiti Njegovu vječnu ljubav ovomu svijetu, u koji svatko od nas ugrađuje svoje postojanje. Dobro pripremljena slavlja ređenja i mladih misa nisu jedina slavlja u kojima novozaređeni svećenik dostojanstveno započinje svoju službu, već i svako liturgijsko slavlje mora biti ono dostojanstveno ređenje i mlada misa po kojima nevidljivi Bog postaje vidljiv i vječno prisutan u životu i liturgijskom slavlju svećenika i okupljene zajednice oko Gospodina.
Da, mladi svećeniče, živiš u svijetu koji je ranjen i koji te se tiče. Budi mu uvijek otvoren jer te treba!
 

Urednik