Ulazimo u prostor nove liturgijske godine. Povratak u staru nije moguć, ali ostaje osjećaj topline kao trajni podsjetnik da smo jedno tijelo u Kristu, pozvani širiti ljubav, podržavati jedni druge u trenutcima radosti, tuge, nade i pokajanja te rasti zajedno u vjeri i milosti. Ta toplina može se osjetiti i širiti samo tamo gdje ima ljubavi. Liturgijsko slavlje časova nezamislivo je bez topline koja izvire iz bezuvjetne Božje ljubavi. Bez nje, naša srca bi ostala zatvorena, a sve izgovoreno postalo bi hladna formalnost, prazna struktura koja ne dopire do srca.

Ljubav je ono što ispunjava prostor toplinom, a kada istinski sudjelujemo u slavlju, dopuštamo da nas ta ljubav dotakne, preobrazi i učini nositeljima te iste ljubavi. U tome prepoznajemo ono što nazivamo ljepotom, no to nije površna ljepota o kojoj govorimo kada želimo opisati iskustvo liturgijskog slavlja. Naime, nerijetko slušamo kako je liturgijsko slavlje bilo lijepo! 

Ljepota nije samo ono što vanjština stavlja pred nas, niti je samo izraz kojim želimo ukratko opisati ono što nam se utisnulo kroz uši i zjenice oka u našu svijest i poimanje o nečemu što nam se sviđa, neizmjerno nam odgovara te nas čini opuštenima i zadovoljnima. Ljepota nadilazi samu pojavnost i prelazi granice površnog doživljaja. Ona nije samo ono što nam vanjski svijet stavlja pred oči, niti je ograničena na ugodnu sliku. Prava ljepota prodire dublje, oblikuje naše misli i budi osjećaje. Obuhvaća sve što ostavlja trajan trag u nama, ono što nas povezuje s unutarnjim vrijednostima i vječnim istinama. 

Takva ljepota osjeća se kroz toplinu zajedništva, posebice u liturgiji časova, u kojoj Crkva, vršeći svoju svećeničku službu izričući hvalu Gospodinu, združenim srcima moli za spas čitavoga svijeta. Kroz svaku izgovorenu riječ, svaki pjevani psalam i molitve, koje prožimaju svaki trenutak dana, ljepota Boga postaje prisutna u svijetu. Tako, ljepota nije samo osjećaj ili prizor, već poziv na zajedničko slavljenje, molitvu i ljubav prema Bogu i bližnjima. Takva ljepota oblikuje naše živote i cijelu Crkvu, čineći ju izvorom nade i prostorom Božje ljubavi za svijet.

 

Urednik